Odg: BRANIČEVO - Istorijski podaci i činjenice
crkva, hram Svetog Atanasija
U Paraćinskoj eparhiji je avgusta 1733. godine bilo 8 naseljenih mesta: Paraćin (28 domova), Mala ili Donja Mutnica (13), Velika (ili Gornja) Mutnica (18), Plana (10), Mirilovica (nepoznato), Donje Vidovo (11), Vidojevci (današnje Gornje Vidovo) (13) i Stalać (nepoznato). Ukupno je bilo 123 doma i to sve srpska. Po podacima “teftera mitropolitskog taksila” paraćinsku nuriju ili parohiju su februara 1734. godine činila sledeća sela Paraćin (33), Mirilovac (12), Vidovo (11), Donja Mutnica (15), Gornja Mutnica (18), Plana (10), Krečbinac (6), Vidovo (10), Stalać (10) i Grmenovac (10). Podaci istog teftera ali za 1735. godinu se ne razlikuju od prethodnog.
Po podacima Maksima Radkovića iz 1733. godine paraćinska crkva, hram Svetog Atanasija, je bila sazidana od ćerpiča i pokrivena crepom. Makism je primetio da je crkva još dosta zadrala od izgleda stare xamije. Tako je još uvek stojalo visoko kamene minare, pokriveno olovom na kome su visela tri mala zvona. Porta je bila ograđena hrastovim koljem. postojala su jedna vrata na porti i jedna na crkvi. Unutar crkve su se nalazili obični - prosti stolovi. Patos od širokih cigli je bio pokvaren. Oltar bio od novih drvenih dasaka. U jednom uglu crkve bile su naslagane ćeramide pa je eksarh zatražio od sveštenika da ih iznese i očisti crkvu. U oltaru je bila drvena trpeza “i povrov na trapezi od kartuna; čiraka od tuča dva; antimi(n)s gosp. mitropolita Mojsija; oltar (imejet) svoda; potir i diskos i zvezdica i kašika ne imejet, od tenećeta, i darci od musuda crvena.”
Crkva je imala i: “Odežda svilena jedna, jedna od musula crvena, stiar od svile jedan; epetrahil od svile žute jedan; narukvice od svile žute jedne. S polja ikona sa strane po šest i dveri stare i kandila od medi pet; na predveriji zavesa od kartuna; polijelej od tuča, koji prima svešti dvanajest.” Bilo je malo knjiga samo: “oktojih, petoglasnik, jedan testamenat moskovska”. Eksarh je preporučio da se odmah napravi krstionica, da se sazida priprata i dovedu još dva sveštenika. Osam prestonih ikona je bilo u tako lošem stanju da je za esarha to bilo “poruganije jest Bogu i svjatim” pa treba nove ikone hitno ikonopisati. Trebalo je napraviti i novi arhijerejski sto viši od drugih a i srediti oltar jer je postojeće stanje “besčestije slavi božijoj”. Dalje eksarh nabraja šta je sve poterbno crkvi za normalnu službu.
Priprat ženska je imala po tri ikone sa strane i jednu spreda tj svega sedam ikona. Krstionice nije bilo kao ni miropomazanija. Umesto krstionice pri zadu je napravljen mali “dolap” u kome su se krstila deca. Zvona je imala dva. Crkva je bila neosvećena a nastala je prepravkom džamije. Gotovo je izvesno da je reč o džamiji majke Sulejmana Veličanstvenog.
Po mišljenju Maksima Radkovića Paraćin je trebalo da ima dva sveštenika a pored toga je trebalo u Velikoj Mutnici osveštati crkvu i tu postaviti trećeg sveštenika.
Kada je eksarh Jovan Mihailović obavio vizitaciju crkve marta 1734. godine crkva je već imala mnogo više knjiga – oktoih srpski, triod postni moskovski, testament moskovski, opštak grčki i oktoih grčki, psaltir grčki i apostol grčki. Ovoliko veli broj grčkih knjiga možda objašnjava podatak da je sin crkveni tokom deset godina bio izvesni Mihail Grk koji je predao dužnost Stojanu Moskoviću.
Sveštenik pop Petar Jovanović, je rođen oko 1707. godine u Kolašinu u selu Miloju, rukopoložen je na đakonstvo 1729. godine u Beogradu od vladike Nikolaja Dimitrijevića, a na sveštenstvo, posle mesec dana, po odobrenju mitropolita Mojsija, od vladike Maksimom Nestorovića. Ispovedao se duhovniku Arseniju Sveto-Pavlcu, o Uspeniju 1732. godine a igumanu Danilu vitovničkom 1733. godine. “Leturgiju pojet, pravilo deržit, sinćeliju ne imajet.” Od knjiga pop Petar je imao: “polustav moskovski, Psaltir moskovski; leturgija moskovska; desetoslovije moskovsko”. Petar je imao sina Jovana.U Paraćinu je bio još jedan sveštenik Stefan, ali je pobegao u Tursku sa porodicom. Oba sveštenika su se i zađakonili i zapopili iste godine. Što se tiče knjiga 1734. godine imao je sledeće testament moskovski, polustav moskovski, desetoslovje, bukvar mali, trebnik moskovski i liturgiju srpsku.
Jerej Stefan se do marta 1734. godine vratio iz Turske. Rođen je u selu Kulašinu, blizu Peći oko 1709. godine. Učio je knjigu u manastiru Ravanici kod igumana Stefana. Rukopoložio ga je u oba stepena vladika temišvarski 1729. godine. Živeo je u Gornjoj Mutnici i tražio je od eksrha Jovana da mu to bude matična crkva. Od knjiga je imao samo ruski trebnik.
Sveštenici Petar i Stefan su bili na parohiji i 1734. i 1735. godine.
Tokom rata 1788-91. godine emigrirao je iz Srbije u Austriju i sveštenik Jevtimije Popović, iz Ćuprije, koji se naselio u Langendorfu. Po mišljenju vladike temišavarskog Jovana Jovanovića Šakabente od 21. januara 1792. godine, sveštenik Jevtimije Popović je bio nesposoban za sveštenika u Banatu.
crkva, hram Svetog Atanasija
U Paraćinskoj eparhiji je avgusta 1733. godine bilo 8 naseljenih mesta: Paraćin (28 domova), Mala ili Donja Mutnica (13), Velika (ili Gornja) Mutnica (18), Plana (10), Mirilovica (nepoznato), Donje Vidovo (11), Vidojevci (današnje Gornje Vidovo) (13) i Stalać (nepoznato). Ukupno je bilo 123 doma i to sve srpska. Po podacima “teftera mitropolitskog taksila” paraćinsku nuriju ili parohiju su februara 1734. godine činila sledeća sela Paraćin (33), Mirilovac (12), Vidovo (11), Donja Mutnica (15), Gornja Mutnica (18), Plana (10), Krečbinac (6), Vidovo (10), Stalać (10) i Grmenovac (10). Podaci istog teftera ali za 1735. godinu se ne razlikuju od prethodnog.
Po podacima Maksima Radkovića iz 1733. godine paraćinska crkva, hram Svetog Atanasija, je bila sazidana od ćerpiča i pokrivena crepom. Makism je primetio da je crkva još dosta zadrala od izgleda stare xamije. Tako je još uvek stojalo visoko kamene minare, pokriveno olovom na kome su visela tri mala zvona. Porta je bila ograđena hrastovim koljem. postojala su jedna vrata na porti i jedna na crkvi. Unutar crkve su se nalazili obični - prosti stolovi. Patos od širokih cigli je bio pokvaren. Oltar bio od novih drvenih dasaka. U jednom uglu crkve bile su naslagane ćeramide pa je eksarh zatražio od sveštenika da ih iznese i očisti crkvu. U oltaru je bila drvena trpeza “i povrov na trapezi od kartuna; čiraka od tuča dva; antimi(n)s gosp. mitropolita Mojsija; oltar (imejet) svoda; potir i diskos i zvezdica i kašika ne imejet, od tenećeta, i darci od musuda crvena.”
Crkva je imala i: “Odežda svilena jedna, jedna od musula crvena, stiar od svile jedan; epetrahil od svile žute jedan; narukvice od svile žute jedne. S polja ikona sa strane po šest i dveri stare i kandila od medi pet; na predveriji zavesa od kartuna; polijelej od tuča, koji prima svešti dvanajest.” Bilo je malo knjiga samo: “oktojih, petoglasnik, jedan testamenat moskovska”. Eksarh je preporučio da se odmah napravi krstionica, da se sazida priprata i dovedu još dva sveštenika. Osam prestonih ikona je bilo u tako lošem stanju da je za esarha to bilo “poruganije jest Bogu i svjatim” pa treba nove ikone hitno ikonopisati. Trebalo je napraviti i novi arhijerejski sto viši od drugih a i srediti oltar jer je postojeće stanje “besčestije slavi božijoj”. Dalje eksarh nabraja šta je sve poterbno crkvi za normalnu službu.
Priprat ženska je imala po tri ikone sa strane i jednu spreda tj svega sedam ikona. Krstionice nije bilo kao ni miropomazanija. Umesto krstionice pri zadu je napravljen mali “dolap” u kome su se krstila deca. Zvona je imala dva. Crkva je bila neosvećena a nastala je prepravkom džamije. Gotovo je izvesno da je reč o džamiji majke Sulejmana Veličanstvenog.
Po mišljenju Maksima Radkovića Paraćin je trebalo da ima dva sveštenika a pored toga je trebalo u Velikoj Mutnici osveštati crkvu i tu postaviti trećeg sveštenika.
Kada je eksarh Jovan Mihailović obavio vizitaciju crkve marta 1734. godine crkva je već imala mnogo više knjiga – oktoih srpski, triod postni moskovski, testament moskovski, opštak grčki i oktoih grčki, psaltir grčki i apostol grčki. Ovoliko veli broj grčkih knjiga možda objašnjava podatak da je sin crkveni tokom deset godina bio izvesni Mihail Grk koji je predao dužnost Stojanu Moskoviću.
Sveštenik pop Petar Jovanović, je rođen oko 1707. godine u Kolašinu u selu Miloju, rukopoložen je na đakonstvo 1729. godine u Beogradu od vladike Nikolaja Dimitrijevića, a na sveštenstvo, posle mesec dana, po odobrenju mitropolita Mojsija, od vladike Maksimom Nestorovića. Ispovedao se duhovniku Arseniju Sveto-Pavlcu, o Uspeniju 1732. godine a igumanu Danilu vitovničkom 1733. godine. “Leturgiju pojet, pravilo deržit, sinćeliju ne imajet.” Od knjiga pop Petar je imao: “polustav moskovski, Psaltir moskovski; leturgija moskovska; desetoslovije moskovsko”. Petar je imao sina Jovana.U Paraćinu je bio još jedan sveštenik Stefan, ali je pobegao u Tursku sa porodicom. Oba sveštenika su se i zađakonili i zapopili iste godine. Što se tiče knjiga 1734. godine imao je sledeće testament moskovski, polustav moskovski, desetoslovje, bukvar mali, trebnik moskovski i liturgiju srpsku.
Jerej Stefan se do marta 1734. godine vratio iz Turske. Rođen je u selu Kulašinu, blizu Peći oko 1709. godine. Učio je knjigu u manastiru Ravanici kod igumana Stefana. Rukopoložio ga je u oba stepena vladika temišvarski 1729. godine. Živeo je u Gornjoj Mutnici i tražio je od eksrha Jovana da mu to bude matična crkva. Od knjiga je imao samo ruski trebnik.
Sveštenici Petar i Stefan su bili na parohiji i 1734. i 1735. godine.
Tokom rata 1788-91. godine emigrirao je iz Srbije u Austriju i sveštenik Jevtimije Popović, iz Ćuprije, koji se naselio u Langendorfu. Po mišljenju vladike temišavarskog Jovana Jovanovića Šakabente od 21. januara 1792. godine, sveštenik Jevtimije Popović je bio nesposoban za sveštenika u Banatu.
Komentar