Изгубљена историја

[Okitrip Deo inventara foruma Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Okitrip]

Odg: Изгубљена историја

Svima

Ono što ni danas mnogima od srbskih istoričara i fioga nije jasno jeste činjenica da je zapadna nauka čije je hvaljeno čedo istorija i fiogija, neizostavno i politika; to nisu djela samo ubjedljive ljudske mudrosti već uvijek i akt agitacije kojim se nameće sasma određena ideologija u službi zapadne crkve. Kao takva, zapadna nauka je bila i ostala proizvod prevarenog uma; izvršni organ pomoću kojeg se faktički, a skriveno, putem kontrole misli uspostavljene kroz naučne dogme, upravljalo bezmalo cijelim svijetom. I ne samo upravljalo nego i čvrsto zagospodarilo srcima i umovima generacija podanika, posebno kroz punu kontrolu obrazovnog sistema, što je jedan od slobodnozidarskih ciljeva, a nakon što je uvedena stroga parcelacija među naukama kako bi znanje koje se posjeduje nužno bilo fragmentarno, a nipošto integralno. Ovakvo stanje traje od prosvjetiteljstva od kada se kontinuirano provodi dehristijanizacija hrišćanskog pogleda na svijet i to upravo kroz nauku u kojoj su naučne teorije uzdizane do vjerskih dogmi dobijajući karakter pseudoreligije. Stoga pod najveći znak pitanja valja staviti vjerodostojnost zapadne nauke kao i njenu autentičnost, a ovo pitanje je od svjetske važnosti.

[Okitrip Deo inventara foruma Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Okitrip]

Odg: Изгубљена историја

Despotizam zapadne civilizacije počiva na lukavstvu i licemjerju. Na svom putu sa antičkih izvora zapadna nauka asimilovala je mnoga znanja, a mnoga namjerno i izbrisala iz ljudskog pamćenja ili prosto sakrila pretvorivši ga u tajno znanje dostupno tek malom broju posvećenih. Podzemne sile koje od pamtivijeka upravljaju sudbinama naroda, čiji je skriveni cilj ovladavanje ovozemaljskom vlašću, energično su znale da stanu u svoju samoodbranu, uništavajući dušu nepokornih naroda i njihove moralne vrijednosti upravo preko znanja. Takva sudbina zadesila je i nas Srbe kojima je kroz nevidljivu omču koju nam je stezao oko vrata katedrizam nordijske škole, od sredine XIX vijeka postepeno uništavano nacionalno dostojanstvo putem sistema kontrole misli koji se provodio kroz tzv. naučni pogled na svijet. Učenje germanske škole koja je još od XII vijeka krivotvorila svoju vlastitu istoriju brišući iz nje slovenske temelje, u XVII i XVIII vijeku prihvatili su bili i Rusi koji su po ugledu na učitelje takođe počeli da samoponištavaju slovenstvo na prostoru srednje i zapadne Evrope, postajući njemački epigoni. Ovo se desilo uprkos ksenofobiji germanske rase prema Slovenima koja je prerasla u mržnju, zavist i ljubomoru u ime koje su još od XII vijeka učili djecu da nikada nisu postojali neki Sloveni na njihovoj zemlji.

Stav Rusa prema vlastitoj antičkoj istoriji doprinio je da je i srbska praistorija veoma brzo pala u zaborav, da bi potom zvjersko bombardovanje Narodne biblioteke u Beogradu od strane Njijemaca 1941. godine uništilo svaki pisani trag o srbskoj starostavnosti koji bi sigurno vodio ka zabranjenoj prošlosti.

3. Duhovna degeneracija Srba, naroda koji polako nestaje upravo zbog usmrćivanja uma ljudskog koji je do te mjere dezorijentisan da više nije u stanju da razlikuje prave vrijednosti od lažnih, sprovedena je bila preko mijenjanja tačke gledišta na vlastitu istoriju, i to nakon Berlinskog kongresa 1878. godine od kad je po diktatu evropskih imperijalista i kolonizatora otpočelo sahranjivanje srbske istorije, što je za posljedicu imalo uništavanje etničke i duhovne samosvijesti i stvaranje jednoobrazne sive rase bez jasnog nacionalnog identiteta. Od tada se aktuelizuje priča Nijemaca kako su se, prema riječima neumrlog Miloša S. Milojevića, Srbi pojavili jednog lijepog jutra, kao pečurke poslije kiše, Bog te pita odakle!

[Okitrip Deo inventara foruma Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Okitrip]

Odg: Изгубљена историја

Nakon što se germansko-katolička istorijska škola još osamdesetih godina odrekla svoga učenja priznavši ga za falsifikat, lažni elitisti srbske istoriografije i dalje rade u korist svoje štete, kao najamnici i šupljoglavci koji i ne mogu više da misle bez izopačenih bečko-berlinskih pankatoličkih diktata izrečenih svojevremeno pod tutorstvom političkih ideologija Zapada, plaštom humanizma i sveslavenskospasiteljskih savjeta; izvan podaničkog jarma u koji su ih zapadni mudraci upregnuli idući putem mirnog osvajanja, preko otvorenih prekrajanja istorijskih događaja i grubih kompilacija.

Jedno je odavno evidentno: ovako sprovedeno duhovno porobljavanje Srba nanijelo nam je kao narodu veći nacionalni poraz nego svi ratovi zaredom. Bio je to kulturni rat koji se vodio za naš um, kako bi se njime ovladalo i kontrolisalo perfidnije i pogubnije od svakog fizičkog ropstva. Od tada je počelo da se odomaćuje da srpska elita izdaje svoj narod i da sami Srbi rade na vlastitom samouništenju.

Bice nastavak ako vam se cini interesno.
P. S. Tekstovi ni su moi

[futyfuty9 Administrator Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori futyfuty9]

Odg: Изгубљена историја

Samo ređaj lagano @Okitripe. Istina ma koliko gorka je istina.
Na žalost sve ovo što piše nije apostrofirano samo na sudbinu Srba, već i većine i skoro svih Slavena koji žive i bitišu na ovom našem Helmu.
Priča je univerzalna za sve nas, tako da ređaj polako slobodno.

[Okitrip Deo inventara foruma Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Okitrip]

Odg: Изгубљена историја

... Savladvši tehnike manipulacije ljudskim mišljenjem, germanska istorijska škola od Berlinskog kongresa otpočela je rat protiv savjesti, tezom o nesmislenom doseljavanju Srba na Balkan u VII vijeku. Kada nema smisla, ima svega drugog, glasi jedna mudra misao pa je tako bilo i sa ovom savršenom zabludom u koju su svi povjerovali i toj tehnologiji kontrole uma niko nije mogao da izbjegne osim, očigledno, tek poneki samosvjesni istraživač iz grupe male, ali odabrane srbskih tzv. autohtoničara. Rijetki su umakli duhovnom porobljavanju koje ubija sporo, ali sigurno i u kome su Srbi sami sebe porobili bez prisile jer takvi su robovi najbolji. U tome je sažeta umjetnost vladanja dovedena do savršenstva: u suptilnoj unutrašnjoj diktaturi koju preko tzv. „nauke“ provode srbski sinovi nad vlastitim narodom, a narod to ropstvo bez roptanja prihvata.

[Okitrip Deo inventara foruma Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Okitrip]

Odg: Изгубљена историја

... Od kada su Krađorđevi topovi najavili ponovni vaskras Srbije otpočela je paralelno i geopolitička borba velikih sila za Helm, kako je glasio stari srbski naziv, koji će u cilju zatiranja pamćenja o srbskoj samobitnosti s početka XIX vijeka biti preimenovan u turski naziv Balkan i to kad se ona već povlači sa ovih prostora. Upravo od tada turski uticaj na Helmu smijenio je onaj austrougarski da bi se u konačnici, nakom srbskih oslobodilačkih ratrova, on realizovao papirološki, putem zapadne diplomatije, dogovorima i sporazumima, Berlinskim kongresom ponajviše, kojim se kulturno i politički suzio uticaj Srbije koja je upala u duhovno ropstvo Austrougara i njihove bečke istorijske lažinauke u kojem se nalazimo do danas.

Od kada je na Bečkom dogovoru 1850. godine perfidno prvi put kršten srpski jezik, od tada je nastupio proces postepenog odnarođivanja srbskog jezika od srbskog naroda, kojem su pridruženi čakavci i kajkavci da se srbskim jezikom, navodno „služe“. Tim prvim pokrštavanjem po pravilima evropske nauke, koji se nije desio kao rezultat samorazvoja već ideološkog intervencionizma, kao moćno sredstvo katoličke prozelitske politike, srbski jezik je odmah bio pounijaćen...

[Sergius Posmatrač Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Sergius]

Odg: Изгубљена историја

Bas je dobro sto Okitrip ima volje i vremena da sve ovo prezentuje iako je epilog svakako "dzaba si krecio". Ali kad vec covek radi to sto radi, moja sugestija je i da se navedu izvori napisanog, cisto da bude kompletan dozivljaj pa ko ne veruje a hoce da procita...nek ima smer. I opet kazem, do svih ovih podataka uopste nije tesko doci. Tragikomicno, rodjaci...

[Okitrip Deo inventara foruma Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Okitrip]

Odg: Изгубљена историја

Postovani kolega (kako da kazem)
Poim epilog '' dzabe si krecio'' mi nije uopste poznat.
Izvore I kladence nikad necu reci posto ovo je neki kako da kazem ``mozaik`` koji je jedan pametni coven slozio I pisao sam samo za srbe a gde su drugi..
Izvini @Sergiuse Ali ovde se niko natprevaruje u dokazivanju izvoli I pisi I ti I Jo's jednom se izvinjavam n'a smetnji @HiFi @Teca @Sergiuse @Futy sto sam pisao jel kako kazue @SERGIUS TRAGIKOMEDIJA, ROGJACI...
Svima I bog vas blagoslovio

[Sergius Posmatrač Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Sergius]

Odg: Изгубљена историја

Prijatelju, potpuno si me pogresno razumeo. Apsolutno se slazem sa svime sto si napisao. Sleng "dzaba si krecio" otprilike znaci "uzaludan posao" a u ovom slucaju se odnosi na tvoj trud da sve ovo prezentujes, efekta od nas "sitnih"nema. Mozemo samo da lamentiramo nad svojom sudbinom. I nije tragedikomedija sto i sta si pisao nego je tragikomicno sve sto se ovom jadnom narodu desava od pamtiveka i, kako stvari stoje, tek ce se desavati. Tragikomicno je to sto gomilu stvari mozemo saznati na veoma lak nacin a ne mozemo ni na jedan nacin bilo sta promeniti. To je tragikomedija, dragi moj Okitrip.

[futyfuty9 Administrator Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori futyfuty9]

Odg: Изгубљена историја

@Okitripe, poznavajući @Sergiusa, isto sam mišljenja da si pogrešno protumašio njegove reči. Svakako da je zalutano u nekom dvosmislenom kontestu reči, koje si ti sasvim pogrešno razumeo.
Nastavi slobodno sa citatima i bez obzira odakle su te na kraju navedi izvore jer ih svakako ima na dva tri mesta. Ma kako ono "džaba krečenje" vredno je sve ovo čitati jer svakako da ima,na više mesta i od strane mnogih i običnih ljudi, razumna objašnjenja za sve ovo što se nama svima a ne samo Srbima (ponavljam) dešava i dan danas.

Da li će se nešto promeniti? Ha, veliko je pitanje, ali se nikada ne treba predavati unapred. Neka samo desetak ljudi shvati sve ovo i biće dovoljno. Sa drugih strana još desetak, stotinu,...... Nada uvek postoji ali ništa nam neće doći na "izvolte". Bilo i biće.
Bog nam je svedok da nikoga ne ružmo niti vređamo već citiramo pametne i umne ljude koji su u sve mnogo upućeniji od većine nas. njima što prenose bar dobar deo one zabašurene, iskrivljene, sakrivene , unakažene , devauisane ......pa i izgubljene istorije svih nas.

Idemo dalje ljudine,

[Okitrip Deo inventara foruma Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Okitrip]

Odg: Изгубљена историја

Rekoše: Srbi su evropski narod velikih ideja i kratkog pamćenja. „Jedva da je na svijetu bilo naroda žalosnije i teže sudbine od srpskog“ – opominje nas i danas naš Nikola Tesla.

I zaista: srbski diplomati, poraženi odsustvom hrabrosti da nešto po tom pitanju učine, samljeveni sumnjama da kao narod sami ikad možemo upravljati vlastitom sudbinom, od Berlinskog kongresa 1878. godine postali su zombirane sluge bečko-berlinske administracije i njene istorijske lažinauke o Srbima. Među rijetke potomke koji se nisu odrekli svojih predaka ubrajamo akademika Milana Budimira, jednog od najboljih fioških umova koje je srbstvo imalo koji je čitav svoj vijek posvetio razotkrivanju zataškane srbske istine, tragajući za skrajnutim dokumentima, konsultujući od očiju javnosti pod sedam ključeva stavljenu jezičku građu o našij starostavnosti, svjestan prevažnog zadatka da moramo osloboditi fiošku nauku kao moćno sredstvo kontrole nad našom vlastitom prošlošću mnogobrojnih psudonaučnih falsifikata koje nam je nametnula germanska škola mišljenja.

Zablagodarimo stoga Gospodu što nam je kao narodu darovao ovog velikog pregaoca ne samo na polju klasične fiogije na koga se s povjerenjem možemo da oslonimo; kojeg se i ovom prilikom podsjećamo kako bismo se bar djelimično odužili za nanesenu nepravdu koja mu je kao naučniku učinjena time što nam je ukraden iz našeg pamćenja njegov epohalni doprinos srbistici kao nauci o srpskom jeziku, srbskom pismu, našoj trihiljadugodišnjoj istoriji, kulturi i tradiciji.

1. Mi koji imamo različite očeve, ali imamo samo jednu zemlju, Otadžbinu Srbsku, za koju su ginuli svi, bez razlike, mi koji još ni danas ne znamo gdje su granice srbske države, takođe smo, na žalost, u neznanju do kada seže naše istorijsko pamćenje. A ono seže dokle i naš srpski jezik.

Jedan od putovođa u tu već vijek i po zabranjenu srpsku prošlost upravo je proganjani srbski fiog i jasnovidac Budimir, iako biješe oslijepio; akademik i bečki doktor nauka, stručnjak za stare izumrle jezike, rodom iz Mrkonjić-Grada, koji je, iako pred kraj života okružen zlobom, mržljom, pakošću i podsmijehom što je s prezrenjem odbacio kroatističke okove kojim je srbistika bila utamničena, svojim djelom duboko kročio u tamni predio prećutane srbske prošlosti u kojoj se pominje srbsko ime. Poznat je, pored ostalog i kao autor rečenice da je svaka druga srbska riječ starija od pedeset vijekova! Ovu misao punu ohrabrenja velikana nauke koga kao narod i sad ne umijemo da poštujemo, valja shvatiti doslovno, ali i kao poziv da moramo da krenemo u novo čitanje njegovog epohalnog djela kojim je utemeljio istinsku srbistiku, na naučnim osnovama, onu koja neće tvrditi kako je opasno sjećati se vlastite istine.

Milan Budimir, taj bogomudri istočnik srbistike kome je Gospod podario duhovni vid da prepozna svjetlo istine, predvodnik je plejade graničnika autohtone istorije Srba zabilježene pored ostalog u srbskom jeziku, onih koji se, pored ostalog, nisu stidjeli da priznaju da su pravoslavni Srbi, od hrabrog viteza istine Miloša Milojevića, Rajića, Konstantina Nikolajevića, Pante Srećkovića, Sime Lukina Lazića, Olge Luković Pjanović, Laze Kostića, Šafarika, Ilije Živančevića, Svetislava Bilbije, Relje Novakovića, Anđelije Stančić-Spajićeve, Radivoja Pešića do Jovana I. Deretića i Dragoljuba P. Antića, svih odreda marginalizovanih, zabranjivanih i zašto ne reći, omalovažavanih, samo zato što su dokazivali da je srbsko postanje trajno zabilježeno u njegovom starostavnom jeziku i pismu kao i slovenska civilizacija daleko starije nego što se to uči na našim fakultetima i školama.

Tako što tvrdila su i naša mnogostradalna ruska braća koja nisu preživjela meko ubijanje Rusije jer su bili streljani u montiranom procesu 1937. godine samo zato što su znali za drevnost slovenske istorije, akademici poput kneza Vladimira Sergejeviča Trubeckova, Grigora Andrejeviča Ilinskog, Beneševiča, lorda Nikolaja Nikolajeviča, Gotija Bahrišina Jegorova, a zbog odbrane samobitnosti ruske kulture, morala i istorijske tradicije uhapšen je bio i čuveni ruski istoričar Sergej Fjodorovič Platonov sa saradnicima.

2. Milan Budimir krenuo je tragom zabranjenih predaka i koristeći se dostignućima paleolingvistike, etimologije, istorije, arheologije, poveo odlučnu bitku, koju kao narod moramo u današnjici da nastavimo, zarad autohtone srbske fioške nauke, a protiv bogomrskih falsifikata bečko-berlinskih katedrista, bitku za istinu nad germanskim pseudonaučnim krivotvorinama srbske i slovenske civilizacije, čija je cijena katkad ravna ljudskim životima.

Još kao mlad naučnik prozreo je laži, da bi docnije krenuo u odlučno razotkrivanje i demitologizovanje istorijske obmane o nametnutoj srbskoj istini o našoj pismenosti jer je bečko-berlinska škola htjela da smanji važnost srbskog pisma i pismenosti, suočen sa spoznajom da ipak postoje brojni pisani izvori na starim izumrlim jezicima na kojima je ostao zapis koji istinito svjedoči da smo ovdje od pamtivijeka – ali da je ta istina iz sumnjivih razloga po diktatu vatikanskih austrošovinista sva, bez ostatka, bila sakrivena. Spoznao je, na žalost, i svu dramu srbske inteligencije koja bolje zna tuđu nego svoju kulturu kao i to da postoji jedno znanje za posvećene i ono drugo, za neposvećene, u prvom redu srbske fioge bez mozga, koji su odreda morali da prođu program poricanja autohtonosti slovenske civilizacije, disciplinovani da budu poslušne marionete i lakeji nordijske škole koje su ovi tretirali s krajnjim prezirom držeći ih u vazalskom odnosu kao stoku koja se koristi u ime napretka Evrope.

Profesor Budimir latio se preteškog bogomposlanog zadatka da krene u raščićavanja te istorijske krivotvorine, ne plašeći se istine koje se brojni Srbi još i danas boje, i da tako ovom kmetski poslušnom narodu koji se odrekao sebe, kao istraživač zabranjene istorijske istine vrati izgubljeno sjećanje – ko to bjehu Srbi – noseći duboko u sebi pohranjeno spoznanje da smo još od prastarog vremena bili nastanjeni u ovim krajevima.

3. Na radost srbstvu, možemo s punim povjerenjem da ustvrdimo kako sudar prsa u prsa germanske i autohtoničke istorijske i fioške škole rezultuje u našem vremenu početkom spasenja i obećava pobjedu istinske srbistike nad gomilom laži bečko-berlinskih falsifikata koji se kao crnoberzijanska roba do danas perfidno proturaju putem učenja tzv. obnovljene srbistike, a uistinu obnovljene jugoslavistike koja nas i dalje uči umijeću umiranja na faze, po tačkama od kojih je najzloćudnija ona o zvijeri dvoazbučja, a kojom se najtrajnije gasi srbska jezička samosvijest. Zarad njene „obnove“ prvo i najvažnije je bilo sačuvati latinicu kao otrov koji će i dalje da razjeda srbsko tkivo, a što se moglo ostvariti samo uz pristanak samih Srba. I evroatlantski novi varvari i lihvari su ih pronašli u „zakonopiscima“ obnovljene srbistike, lažnim patriotama i prikrivenim latinopoštovateljima, Radmilu Marojeviću, Milošu Kovačeviću i Petru Milosavljeviću, zaduženim da strogo kontrolišu segment ne samo jezičke politike u srbskim zemljama, već sa zadatkom da se najodlučnije obračunaju sa eventualnim nosiocima drugačijih stavova i da ih otjeraju sa tzv. srbističke scene, u širokom frontu vodeći kamufliranu bitku za prevlast evroatlantizma u korist prozapadne politike, a kad zatreba čak i uz formalno poštapanje evroazijstvom!

4. Tako je naša ćirilica, a uistinu srbica, o kojoj je sa lamentacijom svojevremeno pisao Marojević, i dalje ostala na raskršću vijekova i milenijuma, umjesto da se u posdejtonskom periodu krenulo u odlučnu ofanzivu srbizacije putem srbice! Ostavljena je u fizički i duhovno razorenim srbskim zemljama pored evropskog puta, zgažena, od strane natovskih judeoatlantista, ni od kog branjena, bez ikakve perspektive da nekada postane bar ravnopravna latinici.

Slovo o srpskom jeziku, duboko na prozapadnom kursu, uz prepoznatljivo insistiranje na očuvanju dvoazbučja i veličanje Vuka poslužilo je samo za obmanu srbskom narodu da eto neko brine o našem jeziku i pismu iako se očekivalo da Srbi konačno raskinu okove ropstva bečkim unijatskim diktatima kako bismo se konačno dekolonizovali i oslobodili od perfidno skrojenog projekta stvaranja tzv. policentričnog jezika na nekadašnjem srbsko-hrvatsko-bošnjačko-crnogorskom prostoru koji bi za temelj opet imao srbsku štokavicu, ali ovoga puta bez srbskog imena; za čiji spas tek treba da se vodi odlučna geopolitička bitka kako bi evroatlantizam u srbskoj lingvistici izgubio prevlast.

[Okitrip Deo inventara foruma Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Okitrip]

Odg: Изгубљена историја

Zakljucak :
1.Ključ odgonetke o razlogu stradanja srbske istorije i jezika leži u porijeklu samog izgnanstva. Ko ga je osmislio i realizovao? Konačno, je li došlo vrijeme da se u stvarnosti dogodi ono što je misaoni Salman Ruždi produhovljeno definisao riječima:„Izgnanstvo je san o slavnom povratku“, a što bi značilo da Srbi konačno povrate izgubljenu istinu o sebi i svojoj slavnoj prošlosti.

Bečkim unijatskim „dogovorom“ Srbima je u ime zapadne nauke nastale kao rezultat protestantizma i njegovog poroka kapitalizma, bila ukradena istorijska tapija na srbsku štokavicu koja je po uputama fiškalske nordijske škole srozana na nivo dijalekta i kao takva izjednačena sa minornom po svojoj zastupljenosti čakavicom i kajkavicom. Potom im je na Berlinskom kongresu projektovano oteta istorijska tapija na brojne srpske zemlje, prije svih, Bosnu i Hercegovinu, koja je bila u sastavu Bosanskog pašaluka, a tada data na okupaciju Austrougarima do 1908. godine kada je bila anektirana, zatim Rašku kao i srbske zemlje preko Dunava. Od tada je otpočelo putem zapadne nauke koordinisano i smišljeno kolonizovanje srpskoga naroda, kako bi tim prije palo u zaborav pamćenje i ko smo i šta smo i odakle smo.

Tada otpočeta unutrašnja okupacija kneževine, a docnije Kraljevine Srbije i ostalih srpskih zemalja, pretvorila se u ogorčenu geopolitičku borbu velikih sila za ovaj važan geostrateški prostor koji je stajao na putu njemačkih zavojevačkih ciljeva u njihovom planiranom prodoru na Istok. Predvodili su ih u prvom redu srbomrzački Austrougari koji vuku hirurške poteze za prevlast na Balkanu kako bi se tim prije smanjio eventualni uticaj Rusija koju uspijevaju da otjeraju sa ovih naših prostora.

Dramatične su bile po Srbe posljedice Berlinskog kongresa jer su naši vlastoljupci zarad carska zemljaskog i prolazne ovozemaljske slave – priznanja kraljevine Srbije od strane velikih sila, žrtvovali ono najsvetije što nas kao narod čini narodom, odrekli su se istorijskog prava koje je najstarije i tako izgubili nacionalno dostojanstvo i zauvijek iskrivili poimanje državne svijesti po kojoj ništa više nije sveto, ni jezik ni slavna istorija. U današnjici to ima za posljedicu da smo skoro pa izgubili državnu tapiju na najsvetiju srpsku zemlju, Kosovo, dok se proces rasrbljavanja i dalje nezaustavivo odvija.

2. Od Berlinskog kongresa srbska istorija je bila utamničena i osakaćena; nju su pljačkali svi odreda, Hrvati ponajviše, a posebno za vremena bogomrskog Josipa Broza uz prećutnu saglasnost srbskih komunista koji su odbili da se bore za svijetli obraz pred naukom. Te islužene Brozove apologete i naši unesrećitelji i danas vode institucije nauke i kulture koje su samo kobajagi srpske.

– Kome danas vodu nose?

– Evroatlantskim unijatama!

3. Od Berlinskog kongresa kao ključa odgonetke o korijenu naše nesreće i najvažnije tačke od koje istorijska nauka mora otpočeti razmotavanje prećutane srbske istorije, od tada kada nam je nadirući pangermanizam izdiktirao naš odnos prema sebi pa do danas traje smišljena antisrbska zavjera protiv jednog nezaštićenog starostavnog naroda, štaviše, naroda najstarijeg, kao i demonizovanje srbstva da bi nas u sadašnjem vremenu satanizovali i nastojali svim sredstvima uništenja da konačno dokrajče.

Od kada su velike sile dale Austriji pravo da okupira Bosnu, ali i Sandžak, tačnije Rašku, što se namjerno zaboravlja, sve s ciljem da Srbija ne bi imala ni metar zajedničke granice sa bratskom Crnom Gorom, otpočelo je smutno doba srbske istorije. Od tada je istorijska nauka bila pretvorena u pokaznu, papirološku pseudonauku koja i danas vlada umovima pokorene srbske inteligencije usmjeravajući je da i dalje ne primjećuje tolike protivurječnosti koje prkose zdravom razumu poput one najveće lažne teoreme srbske istoriografije – preuprošćene fabulozne skaske o nekakvom doseljavanju Srba (Slovena) na Helm, kako je glasio stari srbski toponim. Nju već vijek i po kao zamorčad ponavljamo na časovima istorije, iako se radi o prvoj velikoj laži nordijske škole, obučavani da pokorno vjerujemo u ovu zaglupljujuću laž, kao što smo servilno hipnotisali razum serbokroatističkim nadriistinama o rođenom jeziku i drugim besmislicama srecijalno skrojenim za raspamećivanje Srba.

Pod kolonizatorskim geslom: Sa Srbima protiv Srba! šta sve nismo potpuno nekritički prihvatali potvrđujući da kao narod evidentno imamo problem s elementarnim logičkim zaključivanjem! Čini se da ni jedan narod na svijetu nema toliko izmišljotina o vlastitoj istoriji koje su nam skrojili drugi kao što ih ima srbski narod.

Mali je broj onih nezavedenih sinova i kćeri srbskoga roda koji nisu poslušno ispunjavali tuđe mračne ciljeve i nisu bili spremni da slijede preobraćenike od strane germanske istorijske škole koje je predvodio otmičar naše duhovnosti, germanofil Stojan Novaković, istoričar, ministar prosvjete i, koje li slučajnosti, školski drug iz Šapca velikog Miloša Milojevića, kao i arhimandrit Ilarion Ruvarac, najgori srbski monah svih vremena i austrijski agent, da bi nas docnije nastavio da uništava sopstveni intelektualni izrod, najgori izdajnici i zločinci zavodeći autookupaciju, čuvajući time interese stranih dušmana u uništavanju srbskog identiteta.

4. Dakle, od 1878. godine naši istoričari bili su pretvoreni u nezaštićenu, slijepu i poslušnu gomilu pangermanskih bukača koji žive u iluziji o umišljenoj vlastitoj istoriji, izabranih iz naše sredine radi upravljanja nama samima, da nam amputiraju i kolonizuju svijest uz mnogo prisile i licemjerstva, parola i principa o slobodi, jednakosti i bratstvu, pri čemu se nije prezalo ni od podmićivanja srbskih sinova članstvom u vodećim institucijama nauke i kulture do akademija nauka. Od toga vremena antička Srbija je oteta od Srba da bi postala zvanična tajna, a opravdanje ćutanja o starostavnoj srbskoj istoriji imalo je bljutav ukus jer se malo ko našao ko bi hrabro izrekao istinu koja nas jedino može izbaviti iz duhovnog ropstva: da su Helm i Evropa srbska postojbina!

Sve što je ikad bilo napisano o antičkoj Srbiji sakriveno je u zapadne biblioteke i zabravljeno posebnim ključem koji su posjedovali samo izabrani članovi crkve i tajnih društava, a umjesto originalnih djela iz tog vremena na stolove biblioteka iznijete su hagiografije koje su predstavljale ordinarno mentalno smeće.

Genocidni plan uništenja istorije, jezika i kulture Srba na Balkanu nakon što se sa njega povukla Turska pripreman je u germanskim laboratorijama još davno prije Berlinskog kongresa, i to uoči Bečkog književnog dogovora, 1850. godine kojim je najavljena naučna diktatura, naučna tiranija prema Srbima koja je značila gubitak istorijskog prava na srpski jezik, tj. štokavicu, i zatiranje pravoslavne nacionalne svijesti. Budući kolonizatori, koristeći svoje bogato iskustvo potčinjavanja koje je rezultovalo svjesnim odricanjem od istine, imali su spoznanje o tome da je srbski jezik obruč koji Srbe drži na okupu i zato je taj obruč trebalo pokidati i srbskoj štokavici pridodati njoj tuđu nesrbsku čakavicu i kajkavicu te tako pomiješane ponovo dijeliti, ali ne po jeziku nego po vjeri. Sve to lukavstvo rasuđivanja dobilo je legitimitet izmjenom pseudonaučnih protokola koje je zapadna nauka uvodila kad god je to od nje zahtijevala kolonizatorska politika, ona ista koja je bila verifikovana Berlinskim kongresom, a posebno tajnim aneksom, tzv.Tajnom konvencijom toga mirovnog dogovora kojom su tamne sile kroz gustu mrežu laži i paragrafa okovale tek priznatu hrišćansku kraljevinu na Balkanu, Kraljevinu Srbiju.

Srbi su, naime, na Berlinskom kongresu od strane velikih sila iskusili svu pogibeljnost služenja tuđim interesima i učinjeni nesposobnim za samostalno mišljenje i rasuđivanje te tako u ishodu bili tvorci vlastitih zabluda. Dobili su doduše status kraljevine, ali im je zauzvrat oteto toliko toga i nanijeta nacionalna sramota da se od tog duhovnog poraza do danas nismo oporavili. Od tada se, naime, Srbi politički vezuju za Austrougsku, grabljivicu koja je samo čekala da se čim prije dočepa srbskih prostora nakon što se oslobodimo turskog jarma. Napušta se spoljna politika vezivanja za Ruse, sa kojima je prijateljstvo bilo razvrgnuto ruskim stavljanjem na stranu Bugarske u San-Stefanskom mirovnom dogovoru. Zauzvrat, zarad priznanja kraljevine, Srbija je bila ucijenjena da mora da ubije istinu o sebi. Srbsko streljanje vlastite istorije uz pogađanje i cjenjkanje, a zauzvarat, priznanje kraljevine, sramni je poraz u ime zemaljskog za malena carstva čiju cijenu kao narod plaćamo do danas...

[Okitrip Deo inventara foruma Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Okitrip]

Odg: Изгубљена историја

... 5. Niko do sada nije želio da ispita prave razloge, prouči istoriju, slijedi događaje, vidi u kakvu tragediju je taj srbski narod bio uvučen, reći će jednom Patrik Beson povodom savremenih događaja u kojima su Evropljani sve nacionalizme, hrvatski, albanski, bošnjački, slovenački, smatrali potpuno legitimnim i branili ih dok je samo srbski nacionalizam bio okvalifikovan kao šovinizam. Isto se može reći i za Berlinski kongres na kome je ustoličen novi evropski kulturni i politički poredak, čija je neposredna žrtva bio srbski narod, kulturno obogaljen za postojanje antičke Srbije, kome je prekrštena istorijska istina te osporeno istorijsko pravo na srbske zemlje preko Drine i Dunava jer to, navodno, nije njihovo!

Prava istina o pozadini Berlinskog kongresa bila je: ne dozvoliti da se na Balkanu stvori regionalna supersila u šta se po projekcijama mogla pretvoriti Srbija. Zato ju je valjalo ukolječiti i to mirovnim dokumentima koji, pored ostalog, prvi put predviđaju ustavno pravo nacionalnim manjinama, među prvim jevrejskoj, uz slabljenje srbskog etnosa koji biva podijeljen na tri dijela. Kraljevina Srbija trampila je na Berlinskom kongresu svoju spremnost da zabaravi i pamćenje da su Srbi prije sedmog vijeka ikad bili na Balkanu za četiri okruga koji su joj naknadno pripojeni: niški, pirotski, toplički i vranjski.

Brojne ponižavajuće klauzule Berlinskog kongresa putem kojim nam je tolikom oteto, uz naređenje da prepravimo vlastitu istoriju koja je oklevetana i zaboravimo pamćenje da smo kao narod ikad postojali na ovim prostorima prije sedmog vijeka i imali dinastije prije Nemanjića, da smo ikada imali pismo prije Ćirila, da smo imali vlastiti kalendar, kulturu, tehnologiju, imali muziku, graditeljstvo, pored ostalog, nalagale su prosvjetnu reformu koju će provesti, nominalno, servilni ministar prosvjete Stojan Novaković, tako što će se, uz ostalo, pored ijekavice standardizovati i ekavica, koja postaje jezička oznaka srbijanskog govora, iako je srbski jezik Bečkim dogovorom standardizovan upravo preko najrasprostranjenije ijekavice. To samo znači da je i srbska ekavica standardizovana prema naknadnom austrijskom diktatu i prema njihovoj strategiji razbijanja jezičkog identiteta srpskog naroda uz gubljenje suvereniteta nad prekodrinskom ijekavicom.

6. Sve ove činjenice do danas su pale u sjenku prisilnog političkog zaborava kojim je zatrto srbsko istorijsko pravo na teritorije, na jezik, na državu; kojim su bile prodate u bescijenje koncesije na vlastitu prošlost i srbske etničke teritorije u Bosni, Raškoj i preko Dunava zarad prolazne kraljevske krune namjesto kneževstva. Time nam nije samo ukradena prošlost nego i budućnost riječima: idite odakle ste došli!

Posebno se to odnosi na sadržaj naknadno potpisane Tajne konvencije sa crno-žutom monarhijom iz 1881. godine, i to na simbolički važan datum, na Vidovdan, 28. juna, od strane Čedomilja Mijatovića koja je dvadeset godina ostala nepoznata srbskoj javnosti sve do 1902. godine! Njome se Srbija sistematski počela da odriče ne samo samostalne spoljne politike te prosvjetnog, ekonomskog, državnog i nacionalnog suvereniteta, za šta je sve morala da pita Austriju, već i svake nacionalne svesrpske politike što je značilo gubitak pravoslavne i nacionalne svijesti, umnu i moralnu degeneraciju. Zauzvrat, Austrija se obavezala da će da štiti presto svog klijenta, kralja Milana.

Tajnom konvencijom Srbija je sa tri strane bila okružena Austrijom jer je konvecijom bilo predviđeno: ni pedalj preko Drine, ni milimetar zajedničke granice s Crnom Gorom i ni pedalj južno od Kosovske Mitrovice!

Tajna konvencija je podrazumijevala uzajamnu prijateljsku politiku Srbije i Austrougarske pri čemu se Srbija obavezala da na svome području neće trpjeti političko spletkarenje protiv franjojosifovske monarhije. Zauzvrat je Austougarska ovećala da će urgirati kod velikih sila za proglašenje Srbije za kraljevinu da bi 21. februara (6. marta) 1882. godine Srbija konačno dobila kralja.

7. Smisao Tajne konvencije nije samo podrazumijevao uzajamnu prijateljsku politiku Srbije i Austrougarske, već je bio u tome da Srbi sami sebe porobe, da se kao narod, pod pritiskom zločinačkog rada podzemnih judeomasonskih organizacija koje su, kao arhitekte kontrole djelovale iza Berlinskog kongresa, u jednoj vjerolomničkoj pogodbi zvanoj Tajna konvencija prodavci srbske istine lakoumno odreknu naše trihuiljadugodišnje tradicije, da se odreknu svih srpskih zemalja zapadno od Drine i sjeverno od Dunava, te da se u ustav unese ravnopravnost Srba i bankara Rima, Jevreja.

Slično se već desilo i na Bečkom dogovoru kojim je, nominalno, trebalo da dođe do dogovora kako „književnost složiti i ujediniti“, a uistinu njime je bila ugovorena predaja srpskog jezika na upotrebu „braći sa zapada“, Hrvatima, dok se zauzvrat od njih ništa nije tražilo! Bio je to dogovor pun teških dezinformacija, koji je obavezivao samo Srbe zagovarajući prokatoličke reforme – u kome je jedan priučeni naučnik Vuk, doveden po zadatku na pregovaračko mjesto, predao katolicima, čakavcima i kajkavcima pravo da se, navodno, služe srpskim jezikom, da bi ga oni zasvojatali, nazvali svojim etničkim imenom i na koncu čak tvrdili da hrvatski nikada nije ni bio srpski jezik.

I u jednom i u drugom slučaju pravi nalogodavac bio je sakriven iza zidina tajni, iza krute germanske administracije kojom je Srbima trebalo da se iščupa i zatre sjećanje na prošlost, na svoje postojanje, na pobjede i junake; da bismo bez svijesti o svome istorijskom postojanju, bez nacionalnog dostojanstva, tim brže postali zombi rulja germanskih kolonizatora...

[Okitrip Deo inventara foruma Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Okitrip]

Odg: Изгубљена историја

... 8. Nevidljiva ruka koja se nakon propasti Turske nadvila nad srpske zemlje nije težila samo da pokori Srbe već da ih uništi, a skupa sa njima i mrsko pravoslavlje. Tada je otpočela duhovna agresija na jezik i istoriju kao stožer srbske duhovne samosvijesti radi promjene civilizacijskog koda koji je zavjerenički preokrenut uz pomoć kulturne oligarhije s ciljem da se spriječi duhovno jačanje Srbije preotimanjem njenog glavnog znamenja, srpskog jezika, tog jezika munja i grmljavine, kako ga je doživljavao genijalni Tesla. Od tada je otpočeo istinski duhovni rat, tzv. umno ratovanje bogootpadničkog Zapada i Austrougara protiv Srba i srbskog svetosavlja da bi se okončao prvim svjetskim ratom i porazom Beča.

Koliko je potpis Srbije na Tajnoj konvenciji i danas značajan svjedoči podatak da je na 130-ogodišnjicu od njenog potpisivanja u Srbiju stigla I A. M.
Berlinskim kongresom Rusija je doživjela moralni poraz i izgubila pokroviteljstvo nad Srbima, koje će povratiti tek svrgavanjem Obrenovića u majskom prevratu 1903. godine; on je značo da Austrija trijumfuje na Balkanu, a da Srbi od tada potpadaju pod pangermansko tutorstvo postajući njenim pukim političkim i privrednim vazalom i žrtvom zavjere da bi milanovski austrofili s pravom zaslužili da im pjesnik Jova Zmaj za taj čin spjeva pjesmu rugalicu:
RUSKOJ DIPLOMATIJI
(Posle Berlinskog kongresa)

I svršeno je – maćijskom merom,
I potpisano zlaćanim perom,
I proslavljeno gospodskim pirom,
I srpska propast zove se mirom,
I crvak nema kome bi s’ vajk’o,
- ti, hvala srpska nemajko!
Blažen ko u te nade polaže, -
Al’ dalje nek’ ti Aksakov kaže!

Iz srpske krvi zaraza niče,
A Srbin treba tome da kliče!!!
(Kako će klicat’ te usne blede –
Na njima samo kletve se lede!)
Srpski su lanci sad malo širi –
Da kroz njih lakše otrov propiri;
Malo su širi, al’ mnogo tvrđi, -
Novi su kovi na staroj rđi,
A mi smo s tebe mnogima mrski.
- , nemajko uzdanja srpski’!
Blažen ko u te nade polaže, -
Al’ dalje nek’ ti Aksakov kaže!

Danak je samo toliko svan’o
Da s’ vidi srpstvo raskomadano;
Da s’ vide rane gde su – gde nesu,
Pa tamo nove da se nanesu.
A noć ste razgnat’ tol’ko pomogli,
Da ne bi Srbi ni snevat mogli,
Rad čega pade, oh, žrtva mnoga,
Sanak jedinstva – života svoga.
Al’ ko bi s’ više, i kome vajk’o?
ti, hvala, srpska nemajko,
Blažen ko u te nade polaže, -
Al’ dalje nek’ ti Aksakov kaže!

Ja da ti rečem što bih ti rek’o,
Ne bi me čula, ti si daleko;
A ko je bliži, samo bi klic’o,
Klic’o, - jer to je nama proric’o:
„Da ti ne radiš za brata, sina, - ”
„Da j’ tvoja pomoć vrboklina, - ”
„Da su ti grudi sebično stenje”,
„Da nama nije tamo spasenje”.
Al’ tu mu radost neću da pravim,
U sebi gorke prekore davim;
Gorki mi udes ćutat’ nalaže, -
Al’ zato nek’ ti Aksakov kaže!

Oskvrnjen oltar slovenskog hrama –
(Al’ tu barem nema našega srama).
- Tvrda se vera više ne blista,
(Al’ naša savest barem je čista).
No kud to ide, kuda li vodi?
Kako l’ će tako seme da rodi?
Kome l’ se sveće izdajstvom pale?
Kopa l’ se jama samo za male?
Il’ će se kajat’ i oni veći?
Svako bi Srpče moglo ti reći,
I reklo bi ti, - al’ ne pomaže...
Pa nek’ ti i to Aksakov kaže!

Izvor: Jovan Jovanović Zmaj / „Političke i satirične pesme”, Beograd : Prosveta – 1949, str. 225-226.

Sada ostavljam prostor vama drage kolege. Ima jos mnogo toga pisati Ali to nije za sve oci da citaju...

svima I Bog vas blagoslovio

[Dani Posmatrač Pronaći sve poruke Pogledati profil Zatvori Dani]

Odg: Изгубљена историја

Srdacan pozdrav Futyfuty
Moja je namera da ilustruje teznje sviha naroda Mediterana za svojatanje istorije I ako svi znaju za zajednicke korene. Inace ne bi se govorilo o indoeuropskom jeziku, o naslednicima Jafeta itd.
Ono sto misle sebi to isto cine i bugari, albanci, makedonci svakako I grci i rumuni.