Bronzano doba ljudske istorije u nauci se smešta u vreme od 2000. do 1000. godine pre nove ere. Ovo ime dobilo je po tome što je za razliku od ranijih perioda preovladala upotreba metala za proizvodnju oruđa, oružja i nakita. Na Balkanskom poluostrvu bronzano doba se vezuje i za indoevropeizaciju domorodačkog stanovništva i stvaranje etničkih grupa koje će dati starobalkanska plemena: Tračane, Ilire, a severno od Save i Dunava, Dačane i Gete. Pod indoevropeizacijom se podrazumeva prodor ljudi iz srednje Azije u Evropu.

Arheološka nalazišta bronzanog doba (osobito Bubanj kod Niša) pokazuju da su se ti ljudi bavili intenzivnim stočarstvom. Karakteristični su njihovi sudovi sa dve drške i siromašnom ornametikom. Tehnika izrade upućuje na stare tradicije. Nalazište Gloždar kod Paraćina je najvažnije za tzv. paraćinsku grupu. Poznato je isključivo iz grobalja - nekropola. Pokojnici su spaljivani, a spaljeni ostaci stavljani su u urne sa nizom drugih predmeta, najčešće sa nakitom.

Vatinska grupa (po nalazištu Vatin kod Vršca) bliska je dubovačko-žutobrdskoj (nalazište Dubovac kod Kovina i Žuto Brdo u selu Vinci kod Golupca) grupi i ove dve grupe predstavljaju kulturu srednjeg bronzanog doba. Grnčarija ovog porekla ima nesumnjivu estetsku vrednost, a osobito sudovi u obliku životinjskih figura.

Votivna kolica iz Dupljaje su značajan kultni predmet. Na kolicima koja vuku barske ptice prikazana je stojeća ljudska figura. Radi se o muškoj figuri obučenoj u ženske haljine. U nauci se ova kolica povezuju sa mitom o delfijskom Apolonu, koji boravi šest meseci u zemlji Hiperborejaca, a šest u Delfima.