U ovom poglavlju nalaze se samo neke fotografije ostataka materijalne kulture ljudi iz paleolita. Oni su živeli na teritorijama koje će Srbi naseliti i stvoriti svoje države i kulturu.
Prvi ljudi na ovim prostorima pojavili su se oko 40.000. godine pre n.e. Njihova prva staništa bile su pećine. Arheološka istraživanja, naročito pećine pod Jerininim brdom na ograncima Crnog vrha u selu Gradac i Risovače na Venčacu omogućavaju da se izgradi osnovna predstava o životu tih ljudi. Oni su živeli u zajednicama od petnaestak ljudi, od jedne do tri biološke porodice. Živeli su od lova i prikupljanja plodova. Oruđa su pravili od kremena, a neke alatke od kostiju. Takve iste predmete izrađivali su i stanovnici pećina od Slovačkog rudogorja do Banata pa se pretpostavlja da je u vremenu od 35.000. i do 25.000. godine pre n.e. centralno balkansko područje bilo povezano i kulturno i populaciono sa Banatom i Transilvanijom.

Velike klimatske promene, kao i izmenjena flora i fauna, bitno su uticale na život praistorijskih ljudi. Usled velikih zahlađenja oni su bili prisiljeni na seobe. Na to ih je podsticalo i iščezavanje životinja.

Sistematsko naučno ispitivanje 14 lokaliteta u Đerdapu pokazalo je da je na ovom području čovek neprekidno živeo od 11.000. do 5.000. godine pre n.e. Utvrđeno je da su na obalama Dunava u povoljnoj klimi nikla ljudska naselja - Lepenski Vir, Vlasac, Padina, Hajdučka Vodenica, Ikona, Kladovska Skela, i druga. Bolji uslovi života, pogodnosti za lov i ribolov, omogućili su priraštaj stanovništva, što je dovelo do izgradnje kuća i sela.

U ovim naseljima pronađena su kultna mesta, sakralni predmeti i prve skulpture: ribolike ljudske glave, ribe, jeleni.

Nosioci kulture Lepenskog Vira živeli su u dve do četiri biološke porodice. Živeli su od sakupljanja plodova i lova. Međutim, osnovano se pretpostavlja da su se oni upuštali i u uzgajanje biljaka i pripitomljavanje životinja, koje je bilo preduslov za razvoj zemljoradnje i stočarstva u mlađem kamenom dobu.