GLAVNI GRAD PROVINCIJE GORNJE MEZIJE
Viminacijum je nastao polovinom I v.n.e. u neposrednoj blizini Kotolca, na teritoriji keltskog plemena Skordiska. Kastrum na desnoj obali Mlave osnovala je legija VII Claudiae koja ce u njemu ostati sve do kraja antike. Tokom svoje istorije Viminacijum se razvio u najznacajniji vojno-politicki, ekonomski i kulturni centar i glavni grad Gornje Mezije ( Moesia Superior), u kasnoj antici provincije Mezije Prime (Moesia Prima). Izuzetno povoljan geostrateski-polozaj u sistemu odbrane doprineo je da Viminacijum ima presudnu ulogu u dogadjajima znacajnim po opstanak Carstva. Krajem I i pocetkom II v. bio je sabirna baza rimskih trupa u Trajanovim ratovima protiv Dacana. U drugoj polovini III v. obelezenoj burnim vojno-politickim dogadjajima i pretendentskim borbama za presto, Viminacijum i legija VII Claudia imaju vrlo vaznu ulogu.
Presudna bitka kojim je zapoceo period tetrahije i vladavina balkanskih careva, odigrala se nedaleko od Viminacijuma izmedju Dioklecijana i Karina 284. g. Izuzetan polozaj u Carstvu ozvanicen je dodeljivanjem privilegovanog statusa municipijuma, pod Hadrijanom, 117 .g. Epidemija kuge za vreme Marka Aurelija (161-180. g.) samo je kratko prekinula njegov ekonomski uspon. Vec u prvim godinama III veka grad je u punom procvatu. Vreme Septimija Severa predstavlja period vrhunskog prosperiteta grada i najvisi domet u njegovoj zanatskoj i umetnickoj produkciji.
Za vreme Gordijana III Viminacijum postaje kolonija i stice pravo kovanja novca (239. g.) O znacaju Viminacijuma u IV v. govore istorijski izvori i arheoloski spomenici. Viminacijum je bio episkopsko sediste sa potvrdjenim episkopima Amantinom iz 343 .g. i Kirijakom iz 356. g., sto podrazumeva grad veceg znacaja i obima. Grad je razoren sredinom V v. (441. g.) u najezdi Huna, a obnovljen je u toku Justinijanove vladavine, u VI veku. Viminacijum su, tokom nekoliko vekova postojanja, posetili: Septimije Sever, Gordijan III, Filip Arabljanin, Trebonijan, Gal, Dioklecijan, Konstantin Veliki, Konstancije I, Julijan i Gracijan.
Arheoloska istrazivanja Viminacijuma, sa prekidima i u razlicitom obimu, traju vise od jednog veka. Krajem XIX i pocetkom XX veka M. Valtrovic i M. Vasic su na desnoj obali Mlave, na lokaliltetu "Cair", obavili arheoloska istrazivanja i utvrdili dimenzije logora: 442 h 385 m, a zapadno od njega civilno naselje dimenzija 850 h 600 m. U XIX v. jos su se jasno nazirali njegovi obrisi: siroke ulice, trgovi, pozorista, kupatila, vodovod i gradski bedem.Od 1977. g. traju sistematska zastitna istrazivanja koja su dala prvorazredne rezultate i potvrdila da se radi o jednom od najznacajnijih arholoskih lokaliteta u jugoistocnoj Evropi. Istrazeno je deset nekropola sa 12 000 grobova u hronoloskom rasponu od 12. v.p.n.e. do 17 v.n.e.
O slozenim politickim, etnickim i kulturnim odnosima u ovom delu Carstva svedoci preko 30 000 antickih predmeta iz Viminacijuma koji predstavljaju osnov za proucavanje anticke kulture na teritoriji Srbije. Osim luksuznog importa koji je stizao na viminacijumsko trziste iz zapadnog, istocnog i mediteranskog dela Carstva, produkcija lokalnih, viminacijmskih radionica je imala znatnog udela u trgovackim kretanjima duz dunavskog limesa.Od svih legijskih logora koji su se nalazili nas teritoriji nekadasnjeg Rimskog carstva, od Velike Britanije do Iraka, samo se dva nalaze na nenaseljenim prostorima: Karnuntum (Carnuntum) nedaleko od Beca u Austriji koji je istrazen pre vise od jednog veka. Viminacijum je danas jedini legijski logor koji se nalazi u sloju oranice i koji bi, uz primenu modernih istrazivackih metoda, pruzio dragocene podakte za proveru dosadasnjih teritorija o vojnim logoroma i antickoj kulturi.
DOLAZAK RIMLJANA I POSTAVLJANJE VOJNE POSADE
Dolazak Rimnjana bio je motivisan njihovom teznjom da osiguraju Dunav koji je predstavljao severnu granicu carstva. U nastajanju prvih legijskih logora i naseljana dunavskom limesu glavnu ulogu su imali pripadnici legije IV Scythica I V Macedonica koje su na ovoj granici pojavljuju krajem II v.p.n.e. Pretvaranje Mezije u provinciju datuje se u 15.g.n.e. Dogadjaji na Dunavu u drugoj polovini I.v.n.e. rezultirali su podelom Mezije na gornju i donju (86.god). Od tada do kraja Antike, stalnu posadu gornje Mezije cine legije VII Claudia i IV Flavia. Prva naselja gradskog tipa nadovezuju se na plemensku organizaciju autothonskog stanovnistva, na prostoru od usca Morave u Dunav do donjomezijske granice, lezali su legijski logori i gradska naselja i utvrdjenja:
-Margum (Dubravica) Viminacium (Kostolac) i veci broj manjih naselja i utvrdjenja :
-Lederata (Ram) Pincijum (V.Gradiste) Cuppae (Golubac) i Novae (Dobra). Na jugu 18 milja od Viminacijuma nalazila se Mansio Municipium (Kaliste) a jos juznije Iovis Pagus ( Veliko Laole.
U Viminaciumu a krace vreme i u Margumu, nalazili su se legijski logori- Castrumi. U manjim naseljima i utvrdjenjima nalazili su se pomocni odredi ili delovi legija VII Claudiae ili IV Flaviae.Primarna delatnos legija na Dunavu bila je izgradnja puteva koji su povezivali tvrdjave na Dunavu, a u isti mah, nadovezivajuci se na puteve iz panonije, bili veza sa Italijom. Na uscu Mlave u Dunav sastajala su se tri puta koji su povezivali severni deo Balkanskog poluostrva sa istokom , zapadom severom i jugom. Osim u vojne svrhe, putevi su sluzili i za ziv trgovacki saobracaj.