Veruje se da je antička tvrđava, prebogata zlatom i drugim dragocenostima, skrivena negde u blizini sela Rgotina u Srbiji. Da li ju je pre pola veka pronašao timočki Romeo, od kada je prava opsesija lovaca na blago sa svih strana.

Argos je, kako kažu istorijski podaci, bio antička tvrđava, locirana kod sela Rgotina, u okolini današnjeg grada Bora. Izgradili su je Rimljani, koji su svuda okolo imali rudnike i topionice. U kanjonu Borske reke bilo im je utočište u koje su se visokodostojnici povlačili noseći sve ono što su robovi svakodnevno kopali u obližnjim rudnicima ili ispirali iz zlatonosnih reka u istočnoj Srbiji.
Maštoviti drevni majstori izrađivali su nakit od topljenog plemenitog metala. Ono malo nakita koji su arheolozi borskog Muzeja rudarstva i metalurgije pronašli u okolini grada, pravi su juvelirski biseri i mame pažnju svakog posetioca tamošnje galerije.
Svi ti divni lanci, prstenje, minđuše, broševi, kopče i šnale za kosu koje su ukrašavale carske dame pre dve hiljade godina, nađeni su kod Krivelja, petnaestak kilometara daleko od sela Rgotine. Tamo, gde retki stari spisi samo uzgred pominju grad Argos, za sada nije bilo nalaza.
Međutim, sve to ne obeshrabruje meštane okolnih sela, a ni avanturiste iz ostalih delova Srbije. Oni i dalje traže, jer je praksa pokazala da je najveći deo vrednih arheoloških nalaza do sada, bio slučajno pronađen. Tek nakon toga išlo se u potragu za lokalitetima i otkopavali se temelji starih građevina.
Priča o Argosu je još zanimljivija, jer se tvrdi da je taj grad bio sazidan u kanjonu, između visokih litica krečnih stena koje okružuju Rgotinu. Prizor je i za današnje prolaznike impresivan jer se sjajnobeli visovi brda uzdižu unedogled i čini se kao da se utapaju u samo nebo.
'Možda nas i ta atmosfera tera da verujemo da su stari Rimljani izabrali neku nisku zaravan koja je sa sve tri strane bila okružena brdima i da su na njoj sazidali grad' - kaže jedan od meštana koji se i sam aktivno bavi potragom za zakopanim blagom koja je zakonom zabranjena.
On, kao i drugi meštani, veruje da su Rimljani blokirali teškim stenama i sam ulaz u grad, tako da je svetlo dopiralo samo iz otvora iznad doline. Potom su u brdu koje im je činilo zaleđinu otvorili ulaz u pećinu, još prostraniju od sazidane tvrđave, i unjoj uredili sobe za eventualnu zaštitu od varvarskih plemena.
'Pećina je kažu imala duboko jezero okruženo uskim kanalima koji su vodili do prostranih dvorana. U jednoj od njih bilo je uređeno mnogo soba i sve su imale kupatila slična onom starorimskom, koje i danas stoji u Brestovačkoj Banji, udaljenoj od Rgotine dvadesetak kilometara. Druga, nešto manja dvorana bila je očigledno namenjena zabavi. U njoj su bili stolovi i stolice čiji su uglovi obloženi vinjetama kovanim od zlata. Na niskim, ali dugim pravougaonim soframa, ostalo je mnogo lepe grnčarije, činija i čaša iz kojih su Rimljani verovatno pili svoja dobra vina i uživali u ukusnoj hrani. Verujem da su tu uživali u onim poznatim bahanalijama na kojima im i današnji svet zavidi. Skrivenije odaje služile su kao riznice. jedna je bila kovnica novca. Radilo se u njoj više od dvesta godina. Druga je bila ostava. Metalni kovčezi bili su puni zlatnika, srebrnjaka, nakita i bakarnih i glinenih izrezbarenih posuda - ispričao je gore spomenuti tragač za blagom.
Dok je govorio, nije napravio nijednu pauzu, kao da priča po nečijem diktatu. A oči, zagledane u daljinu čudno su se caklile, poput očiju putopisca koji opisuje mesto na kome je više puta bio i impresioniran zapamtio svaki detalj koji je video.