KALIGULA od 37. do 41. godine.
Car Kaligula (Caivs Caesar Germanicvs) je sin Germanika i Agripine starije, rođen 31. avgusta 12. godine nove ere. Detinjstvo je proveo među vojnicima na granici Germanije, koji su ga odevenog u za dete skrojenu uniformu vodili sa sobom. U to vreme dobio je nadimak Kaligula (čizmica) po minijaturnim vojničkim čizmicama koje je obuvao.
Kako su mnogi članovi carske porodice stradali u vreme Sejanove strahovlade od 17. do 31. godine, Tiberije ga je kao svog nećaka i jedinog preživelog člana porodice adoptirao, nemajući drugog izbora. Dvadesetpetogodišnji Kaligula ga je i nasledio na prestolu posle njegove smrti 37. godine.
Kao Germanikov sin Kaligula na početku svoga carevanja uživa nepodeljene simpatije naroda i vojske. Za vreme kratkotrajne vladavine, koja je po istoričaru Svetoniju trajala tri godine, deset meseci i osam dana, uvodi na dvoru protokol istočnih despota, a sebe je proglašava bogom na zemlji i diže sebi hram u Rimu. U carskoj blagajni iza štedljivog Tiberija, ostalo je i za današnje pojmove ogromno blago od preko 150 tona zlata. Od toga novca završio je u Rimu izgradnju Avgustovog hrama i Pompejevo pozorište, izgradio na Marsovom polju hram istočnjačke boginje Izide, počeo izgradnju rimskog vodovoda i amfiteatra, a gradio je i u provincijama hramove rimskim i grčkim božanstvima. Mnogo više para je potrošeno na gladijatorske predstave, putovanja, javne terevenke, a najviše na bludan i rasipnički život cara Kaligule i carice Cezonije. Car je ubio svoju baku Antoniju, koja ga prekoreva zbog počinjenih nedela i obesčastio svoju rođenu sestru Liviju, prognavši je nakon toga na pusto ostrvo. Globama i porezima nametnutim gradjanima Rima, ne retko i prostom otimačinom, praćenom likvidacijom nedužnih građana okrutni car popunjava ispražnjenu državnu blagajnu. Ostale su zabeležene sledeće izjave cara Kaligule, koje najbolje ilustruju kakav je bio monstrum: “Neka me mrze, ali neka se plaše” i “ Žao mi je što Rimski narod nema samo jednu glavu, da bih je mogao odjednom odrubiti”. Od alkohola i afrodizijaka brzo je onemoćao i pokazuje prve simptome ludila. Omrznutog i okrutnog dvadesetdevetogodišnjeg cara zaverenici su ubili, prilikom izlaska sa pozorišne predstave dana 24.01.41. godine, tako da se njegova duševna bolest nije uspela ispoljiti u punoj meri.
Novac se kuje u Rimu (Rimska kovnica nije radila od 12. godine pre n.e, pa do pred kraj vladavine cara Kaligule, koji je ponovo otvara) i Cezareji.
To su: zlatni aureus i poluaureus - kvinar koji je mnogo ređi, zatim srebrni denar i drahma kovana u Cezareji i mesingani sestercij, as od bakra, kao i kvadrans.
Pored ovog novca kovanog u carskim kovnicama i u provincijama kuje se bakarni novac u Frigiji, Korintu, Španiji, a na Kritu srebrna drahma.