NERON od 54. do 68. godine.
Neron je sin Agripine Mlađe i Ahenobarba. Rođen je 15. decembra 37. godine u Anciju. Rođeno ime mu je bilo Lucije Domicije Ahenobarb. Kada ga je 5o. godine adoptirao Klaudije, da bi ga pripremio za svog naslednika, uzima ime: Nero Clavdivs Caesar Drvsvs Germanicvs.
Neron se 53. godine oženio se Oktavijom, ćerkom cara Klaudija i Mesaline. Posle smrti cara Klaudija 54. godine (Otrovan je po nalogu supruge Agripine, majke Neronove) , Neron je proglašen za cara. Kao car ima zvanično ime Nero Clavdivs CaesarAvgvstvs Germanicvs.
Na početku vladavine, dok mu je glavni savetnik bio čuveni filozof i pesnik Seneka, sedamnaestogodišnji Neron pokazao se kao dobar car, koji sarađuje sa senatom u donošenju liberalnih i razboritih državnih odluka.
Što je bio stariji sve više dolazi do izražaja njegova naprasitost i netolerancija, koja vremenom prelazi u ludilo. Donosi zakon o uvredi veličanastva, na osnovu koga je podizao optužnice i uklanjao ugledne rimske senatore i sve druge viđenije i bogatije ljude, konfiskujući njihovu imovinu, koju nemilice troši na pozorišne i cirkuske predstave u kojima lično učestvije, stičući tako laku popularnost kod rimskog plebsa. Po nalogu cara zločinca 55. godine otrovan je Britanik, pa je 59. godine likvidirana njegova majka Agripina, a 62. godine uz njegovu saglasnost zadavljena je u progonstvu na ostrvu Pandateriji i žena mu Oktavija, da bi se mogao oženiti lepoticom Popejom Sabinom-ženom svoga prijatelja Ota (jednog od triju careva iz godine 68. nakon Neronove smrti).
Neron preduzima neuspele i skupe pohode na Istoku u nastojanju da osvoji Bosforsku kraljevinu na severnoj obali Ponta (Crno More), Jermeniju i Etiopiju. Godine 63. u Rimu boravi hrišćanski apastol Pavle, da bi se opravdao od pritužbi koje su imali protiv hrišćana jerusalimski Jevreji. Apostol Pavle uspeva da se privremeno odbrani i da mu se kao nevino optuženom vrati sloboda. Neronovo ludilo dostiže vrhunac u julu 64. godine, kada podmeće požar u Rimu (optužujući za podmetačinu požara nedužne hrišćane), da bi grad mogao ponovo izgraditi po svojoj zamisli. Nesporno je da su posle požara njugovom zaslugom u Rimu izgrađene široke, prave ulice i mnoge divne građevine, među kojima se osobito isticao veličanstveni Zlatni dvorac. Godine 65. prisiljava na samoubistvo svoga učitelja i savetnika čuvenog filozofa i pesnika Seneku.Tada ubija i drugu suprugu Popeju Sabinu i ženi se sa Statilijom Mesalinom, koja ga je na svoju sreću nadživela. Pretorijanci su mu bili glavni oslonac i slepi izvršioci njegove sulude svesti. Svojim rasipništvom ispraznio je državnu blagajnu. Bilo je pokušaja da se on svrgne sa vlasti, ali je zavere i pobune u provincijama krvavo ugušivao, ubijajući bez milosti čak i ljude koji nisu lično bili umešani u zaveru. Tada su kao žrtve pobune u Palestini 66. godine, stradali i hrišćanski apostoli Petar i Pavle.
Razočaran u Rim i Rimljane car Neron - veliki ljubitelj pozorišta i poezije od 66. do 68. godine boravi u Grčkoj, gde obećava prokopavanje kanala kroz Korintski zemljouz i mnoge grčke gradove u kojima je bio na proputovanju oslobađa svih poreskih dažbina, dok istovremeno povećava poreske obaveze stanovništva u provioncijama: Judeji, Galiji, Španiji i Britaniji. Sebe je smatrao izuzetno darovitim glumcem i pesnikom, pa je učestvovao i na Olimpijskim igrama. Ludome caru bilo je dovoljno da se neko o njegovoj poeziji negativno izrazi na javnom mestu, pa da padne u nemilost.
Kada se na poziv Senata najzad vratio u Rim, dočekale su ga zavere i opšte nezadovoljstvo njegovom vladavinom. U leto 68. godine izbijaju pobune vojnika na raznim stranama. Protiv njega se dižu Oto, Galba i Vitelije, a Senat ga zbacuje sa vlasti i osuđuje na smrt kamenovanjem. Neron beži iz Rima u svoj letnjikovac, te da bi izberao smrt kamenovanjem uz pomoć nekog roba izvršava samoubistvo 8. juna 68. godine. “Šteta, kakav umetnik propada” bile su poslednje reči umirućeg cara. Sa Neronovom smrću okončava se vlast prve carske dinastije Julijevaca – Klaudijevaca.
Kovanje novca:
U vreme Nerona sprovodi se reforma Avgustovog monetarnog sistema. Od jedne livre zlata (327 grama) ne kuje se više 40 aureusa, već 45 aureusa. Tako aureus teži 1/45 livre zlata, a denar 1/96 livre srebra. Istini za volju srebrni novac već ima oko 10 % primesa, sa tendencijom daljeg kvarenja. Novina je kovanje novca od orihalka tj. mesinga prirodne mešavine bakra i kalaja, od koga se kuju sestercijui i dupondiji. Dupondiji od vremena cara Narona se razlikuju od asa po zrakastoj kruni na glavi cara.
Od carskih kovnica novac se kuje u Romi, Lugdunumu i Cezareji.
U provincijama se kuju bakarne nominale u Lidiji, Eubeji, Frigiji, Joniji, Korintu i Eubeji, a u Siriji i Egiptu srebrne tetradrahme.
Kao budući car i naslednik Klaudija, u vremenu od 5o. do 54. godine kuje raritetne zlatne aureuse i srebrne denare i didrahme lako prepoznatljive, koliko zbog mladalačkog lika Neronovog, toliko i zbog toga što u inače dugom natpisu na aversu, gde je puno adoptirano ime, nema ni oznake: Avgvstvs, ni oznake: Imp.
Za vreme Neronovog maetstva Rimski Senat pored bronzanog privremeno kuje i zlatan i srebrni novac sa oznakom: EX SC.
Kao car Neron kuje novac od 54. do 68. godine. To su zlatni aureji i kvinari, srebrni denari, hemidrahme i didrahme, a u bakru tj. bronzi: sestercij, dupondij, as, semis i kvadrans.