ANTONIN PIJE od 138. do 161. godine.
Car Antonin Pije (Titvs Avrelivs Fvlvivs Boionivs Arrivs Antoninvs) rođen je 19. septembra 86. godine u varošici Lanuvijum u Laciju nedaleko od Rima u senatorskoj porodici poreklom iz grada Nima u provinciji Galiji. Kada je 120. godine dobio konzulat, zapazio ga je car Hadrijan po doslednom zalaganju za poštovanje zakona. Posle isteka konzulata, car ga kao prokonzula šalje u provinciju Aziju gde je na dužnosti 128 i 129. godine. Zatim je bio sudija u Italiji, pa član carskoga veća. U vreme adopcije od strane Hadrijana, neposredno pred njegovu smrt, Antonin je već bio pedesetdvogodišnjak, ugledan i veoma bogat senator. Odmah po adopciji -25. februara 138. godine, još za života Hadrijana, a na njegov zahtev i sam je morao na isti način da obezbedi daljeg naslednika. Po nalogu Hadrijanovom, istoga dana on usvaja Marka Aurelija i sina mu Komoda.
Carsku vlast preuzima 10. jula 138. godine. Kada je na samom početku svoje vladavine, pored protivljenja senata, umrlog poočima Hadrijana, uvrstio među bogove i podigao mu hram, zaslušio je titilu: Pivs tj. Pobožni. Za razliku od svoga prethodnika, koji je vladao putujući po provincijama, Antonin Pije za vreme 23. godine svoje vladavine, nije se nigde makao iz Rima i njegove najbliže okoline. Vlast deli sa svojim Caesarom Markom Aurelijem, koji mu 139. godine postaje zet, oženivši se carevom ćerkom Faustinom Mlađom. U njegovo vreme carstvo živi u miru, Pax Romanum nije ničim poremećen. Susedi još nisu zalečili rane od rimskog oružja iz vremena Trajana, te i ne pomišljaju na neka ozbiljnija neprijateljstva sa imperatorom koji vlada ogromnim područjem od severa Britanije do Mesopotamije, a od ušća Rajne na severu, pa do pola toka Nila na jugu. Rimska carevina je najmoćnija državna tvorevina toga vremena, u Rim opet dolaze diplomatske misije iz Indije, Baktrije i Parćanske kraljevine i drugih susednih i dalekih zemalja. Antonin Pije nije žalio novca da 21. aprila 148. godine, veličanstveno proslavi devetstotu godišnjicu od osnivanja Rima.
Novi ustanak u Judeji 152. godine i ozbiljna pobuna u Egiptu od 152 do 153. godine, uzdrmali su položaj Carstva. Iz Egipta – žitnice carstva stižu u Italiju znatno manje količine žita, što prouzrokuje nemire u samom Rimu. Antonin je ovo preduhitrio mudrom državnom intervencijom, podelom brašna, ulja i vina rimskom plebsu, uz istovremeno priređivanje igara i gladijatorskih borbi, radi sirotinjske zabave po devizi: panes et circenses (hleba i igara).
Njegova vladavina je karakteristična po sve intenzivnijem privrednom razvoju dalekih provincija i gradova u njima, a kao logična posledica toga javlja se i sve veći upliv provincijske aristokratije u upravi Carstva. Car Antonin Pije da bi izbegao skupe, neodlučne i iscrpljujuće ratove protiv gorštaka iz severnog, nepokorenog dela Britanije, 142. godine pored postojećeg Hadrijanovog bedema u današnjoj Škotskoj, radi zaštite rimske provincije Britanije, izgradio je još jedan bedem preko ostrva Albion od Severnog mora do Atlantika, koji se po njemu i zove Antoninov bedem.
Bio je to vladar koji je mnogo poštovao rimske tradicije i veru, pravičan u svojim odlukama, veran u datoj reči, kome je očuvanje mira, sreće i blagostanja građana bio osnovni princip vladavine. Carevu miroljubivost najbolje ilustruje sledeća njegova misao: “Bolje je da se spase jedan rimski građanin, nego da se ubije hiljadu neprijatelja.” Pobožni car Antonin poživeo je 74. godine, njegovu dvadesettrogodišnju vladavinu Carstvo je preživelo u miru i sreći, a umro je prirodnom smrću 7. marta 161. godine.
Carski se novac kuje samo u Rimu.
Odmah po usinjenju, još za života Hadrijanovog dobija titulu caesar i menja ime, te za tih nekoliko meseci (od 25. februara do 10. jula 138. godine) kuje kao cezar i suvladar Hadrijanov: zlatni aureus i kvinar, srebrni denar i mesingani sestercij i bakarni as. Svi ovi komadi su prilično retki, a lako se razlikuju od kasnijih kovanja po natpisu na aversu: T. Ael(ivs) Caesar Antoninvs.
Posle Hadrijanove smrti kao car - Avgustus kuje od jula 138. godine, do svoje smrti 161. godine sledeće nominale: zlatni aureus i kvinar, srebrni denar i kvinar, mesingane sestercije i dupondije i bakarni as i kvadrans. Na novcu je puno carevo ime: Imp Caesar T Aelivs Hadrianvs Antoninvs Avgvstvs Pivs ili skraćeno: Antoninvs Avg Pivs.
Konsekrativna kovanja:
a) U vreme Marka Aurelija i Lucija Vera kuju se: zlatni aureusi, srebrni denari, zatim sestercij i as na kojima je natpis na aversu: Divvs Antoninvs.
b) U vreme Trajana Decija kuje se srebrni antoninijan sa natpisom: Divo Pio na aversu i Consecratio na reversu.
Kolonijalni novac: U Aleksandriji u Egiptu nastavlja se kovanje bilon tetradrahmi, a u kovnici Cezareja u provinciji Kapadokija kuju se srebrne didrahme. Bakarni provincijski novac sa njegovim likom kuje se u Frigiji, Samosati, u Antiohiji i Laodikeji u Siriji, Petri u Arabii i u Bereniki u Kirenaici.