SEPTIMIJE SEVER od 193. do 211. godine.
Car Septimije Sever (Lvcivs Septimivs Severvs) rodio se 11. aprila 146. godine u gradu Veliki Leptis u provinciji Afrika na obali zaliva Sirta. Ponosio se svojim punskim poreklom, pe je, kada je postao car, podigo je slavnom Hanibalu divan mermerni spomenik. Gradi uspešnu vojno-političku karijeru. Godine 127. postaje kvestor, a za vreme vladavine cara Komoda 189. godine postaje konzul. Ubistvo cara Pertinaksa 28. marta 193. godine (Severovog ličnog prijatelja i prethodnika na mestu komandanta panonskih legija), bio je razlog da vojnici legije XIIII Gemina, stacionirane na Dunavskom limesu u Panoniji Superior, svoga komandanta Septimija Severa već u aprilu izviču za cara, da bi ga ubrzo priznale sve legije u zapadnom delu Carstva. U međuvremenu itočne legije su za cara proglasile Pescenija Nigera vojnog namesnika u Siriji, a pretorijanci su u Rimu na javnoj licitaciji prodali carski tron Didiju Julijanu.
Septimije je brzo svima pokazao da je pravi Sever (Severvs je na latinskom strogi). U junu 193. godine porazio je Didija Julijana, kaznio Pertinaksove ubice i sahrnio ubijenog cara sa svim počastima uvrstivši ga među bogove. Uklonio je i miljenika rimskoga puka Pescenija Nigera u aprilu 194. godine, nakon poraza koje mu je naneo kod Kizika, Nikeje i Isa u Maloj Aziji. Uspostavivši red i mir u Siriji i drugim istočnim provincijama, valjalo mu se ogledati i sa svojim cezarom, ranije posinjenim Klodijem Albinom, koji se za vreme carevog vojevanja na Istoku, po nagovoru rimskih senatora, a uz podršku vojske iz Galije, Britanije i Španije, od njega odmetnuo i u decembru 195. godine proglasio za cara u zapadnom delu Imperije. U bici kod Liona porazio je Septimije Sever nevernog Klodija Albina, i odrubio mu glavu 19. februra 197. godine, pa definitivno postaje jedini gospodar Carstva.
U njegovo vreme sve legije su izjednačene sa pretorijancima, pa su šanse za napredovanje bile iste, kako kod vojnika u pretorijanskom taboru, tako i kod onih u provinciji. Uz pomoć svojih ilirskih i panonskih legija, razoružao je pretorijance, proterao ih iz Rima i zapretio smrtnom kaznom svakome pretorijancu koji se bude primakao Rimu bliže od 100 milja. Pretorijanci su tako najzad izgubili svoj dotadašnji privilegovani položaj, koji im je davao prioritet da odlučuju o izboru careva.
Nastavlja se proces dalje provincijalizuje i varvarizuje rimske vojske, a kao ustupak vojsci iz zahvalnosti za pomoć u izvojevanju konačne pobede, Septimije Sever konačno dozvoljava legalizaciju vojničkih brakova. U blizini granica vojnicima su deljeni manji kompleksi zemlje, koju su obrađivali zajedno sa svojom porodicom. Vojnicima je povećao plate i uvećao je broj legija po ugroženim graničnim provincijama.
Septimije Sever, koji je i sam bio vrstan pravnik, sasvim je umanjio ulogu Senata, u odnosu na ranija ovlašćenja Senata iz vremena Antonina. On obrazuje svoj carski savet (Consilivm Principis) uvrstivši u njegove redove najistaknutije pravnike toga veremena, među kojima i čuvenog Papinijana, pa je od tada voljom princepsa u nadležnost carskog saveta, prešlo mnogo toga iz dotadašnjeg delokruga Rimskog Senata.
Senatsku blagajnu Erarij, koja je kovala bakarni novac, Sever pretvara u gradsku blagajnu grada Rima, dok Fisk - carska blagajna postaje državna blagajna.
U njegovo vreme se vrši podela slobodnog stanovništva na dva sloja: ugledne tj. Honestiores i sitne ljude Hvmiliores. U prvu kategoriju ulaze senatori, vitezovi i viši oficiri. Ovi uglednici imaju poseban privilegovani tretman u krivičnom zakonodavstvu Carstva. Kasnije se ova podela sve više uočava i prati birokratizaciju državne uprave u III i IV veku.
Glavni oslonac vlasti Septimija Severa bila je vojska. Car je vojnicima ugađao na svaki način, a vojska mu revnosno uzvraća i pomaže da ojača carsku vlast u odnosu na Senat. Kao borac i vojskovođa bio je omiljen kod vojnika. Posle pobede nad Albinom, Septimije Sever ratuje na Istoku sa partskim kraljem Vologazom IV, koji je u međuvremenu napao pogranične oblasti Mesopotamiju, Siriju i vazalnu kraljevinu Jermeniju. U vojnom pohodu protiv Parćana preduzetom od 196. do 198. godine, Sever je ne samo oslobodio ove pokrajine, već je uspelo da ponovo kao nekada car Trajan osvoji Seleukiju i Ktesifon - glavne gradove Parćanske kraljevine. Tada je 100.000 Parćana odvedeno u ropstvo, a sav ratni plen car deli vojsci. Godine 198. Mesopotamija postaje rimska provincija, vojnici su mu u znak zahvalnosti starijeg sina Basijana (Karakala) u aprilu proglasili za Avgusta, a u juni mesecu mlađega Getu za Caesara, a Senat Rimski caru pobedniku dodeljuje naziv Parthicus Maximus. Tako se Septimije pobrinuo da Carstvo naslede njegovi sinovi Karakala i Geta.
Car se 202. godine vraća u Rim, gde 203. godine slavi desetogodišnjicu uspešne vladavine, bogato nagradivši svoju vojsku i rimske građane, koji mu u znak zahvalnosti diže veličanstveni slavoluk koji se očuvao do danas. U vreme njegove vladavine Carstvom se šire kultovi istočnjačkih božanstava: Mitre, Serapisa, Sola i Apolona, a takođe i judeizam i verovanje u Isusa Hrista, pa je car prinuđen da 202. godine donese edikt kojim suzbija širenje ovih religija. Ratoboran i agilan nije uživao u miru, već je pristupio uređivanju utvrđenja na Dunavu i Rajni, a 208. godine prelazi u Britaniju i uspeva mu da izbaci slobodna varvarska plemenima, koja su upala u provinciju Britaniju preko Hadrijanovog bedema, koji Sever obnavlja i pojačava. Nije mu uspeo da završi osvajanje severnog dela ostrva Albion za čega se ozbiljno pripremao, jer iznenada umire 4. februara 211. godine u britanskom gradu Jorku. Kažu da je pred kraj života izjavio: “Veoma sam srećan, što mogu državu koju sam preuzeo sasvim razorenu, predati naslednicima sasvim mirnu”.
Na početku njegove vladavine carske kovnice postoje u Rimu, Laodikeji, Aleksandriji, Emesi i Cezareji. Septimije Sever centralizuje kovanje novca na Rim i Antiohiju. Denar je u međuvremenu devalvirao za 50%.
Za vreme svoje vladavine Septimije Sever kuje sledeće nominale: zlatne aureuse i kvinare, srebrne cistofore, denare i kvinare, mesingane sestercije, dupondije i bakarni as. Najređi su mu zlatni kvinar i srebrni cistofor i kvinar.
Na aversu novca nalazi se njegovo puno ime: Imp(erator) Cae(sar) L(vcivs) Sep(timivs) Sev(ervs) Pert(inax) Avg(vstvs) ili: Severvs Pivs Avg.
Konsekrativna kovanja:
a) U vreme Karakale i Gete, sinova i naslednika Severovih kuju se: zlatni aureus, srebrni denari i mesingani sesterciji sa natpisom Divo Severo Pio.
b) U vreme Trajana Decija kuje se jedan konsekrativni antoninijan sa natpisom Divo Severo.
Kolonijalna kovanja:
U egipatskoj kovnici u Aleksandriji kuje se bilon tetradrahma, a u Cezareji srebrna drahma.
U Antiohiji, Edesi, Hadrijanopolju, Miziji, Megari, Marcianopolisu i u donjoj Meziji u gradu Istrosu kuje se provincijski bronzani novac.