MAKRIN od 217. do 218. godine.
Car Makrin (Marcvs Opellivs Macrinvs) rodio se 164. godine u mauritanskoj Cezareji u današnjem Alžiru. Poreklo mu nije sasvim rasvetljeno, ali se zna da je u ranoj mladosti bio borac gladijator. Njegov uspon počinje još u vreme Septimija Severa, koji ga imenuje za nadzornika svih pošta. Pod Karakalom postao je zastupnik carske blagajne, pa pretorijanski prefekt. Po njegovom nalogu, ili pre će biti za njegov novac, našao se plaćeni ubica (centurion Marcijal kome je par dana pre toga po carevom nalogu pogubljen brat), koji je ubio Karakalu. Sam je sebi uzeo ime Severovo, a svome sinu daje ime Antonin. Kako je ubica odmah likvidiran, nije se znalo ko stoji iza ubistva, a Makrin je vešto odglumio ožalošćenost za Karakalom, pa ga je vojska 12. aprila 217. godine proglasila za cara.
Za vreme kratkotrajne vladavine od samo 14 meseci nije se ničim osobito proslavio. Sa Parćanima je zaključio mir posle neodlučnog rata tokom leta i jeseni iste godine, a ipak kuje denar sa natpisom Victoria Parthica, baš kao da ih je porazio. Popustljivi Makrin mladome jermenskom kramju Tiridadu vraća krunu i oslobađa zarobljenike, a pravio je i ustupke varvarima na donjem Dunavu, vrativši im taoce koje je uzeo Karakala. Pokušao je da uspostavi stegu nad vojskom i da podeli vlast sa Senatom, što se raspusnim vojnicima nije svidelo.
Moćna porodica Julije Domne iz Emese u Siriji, koja je upravljala hramom boga sunca, ubrzo mu je došla glave i na taj način se osvetila za smrt Karakalinu koji i sam potiče (sa ženske strane) od ove sirijske svešteničke porodice. Sirijci su znali da je Karakala bio miljenik vojske, pa su razglasili da je Makrin naručio i platio njegovo ubistvo. Nakon toga mladoga Basijana sveštenika sirijskog boga Elagabala proglasili su sinom Karakalinim. pa su najzad dobro plativši vojnike garnizona u Emesi, uspeli da vojsku pridobiju za sebe, pobune protiv Makrina i 16. maja 218. godine proglase Basijana za cara pod imenom Antonin.
Da bi i sam pridobio pohlepne vojnike, koji za novac hrle pod stegove cara dečaka Antonina (Elagabala), car Makrin u junu mesecu, prilikom imenovanja svoga sina Diadumenijana za Avgvstvsa, daruje svakog legionara sa 1.000 denara i obećava im još po 4.ooo denara. Sudbina se postarala da ovo carsko obećanje nikada ne bude ispunjeno. Do odlučnog sukoba sa Elagabalovim trupama dolazi kod Antiohije, gde je Makrin kukavički pobegao sa bojnog polja. Prerušen pokušava da se brodom prebaci do Evrope, ali je ubrzo otkriven i likvidiran 8. avgusta 218. godine. Pre toga ubijen mu je i sin Diadumenijan pri pokušaju bekstva u Partsku kraljevinu.
Makrin kuje novac u kovnici Roma i verovatno u Antiohiji. To su: zlatni aureus i kvinar, srebrni antoninijan, denar i kvinar, reducirane mesingane sestercije i dupondije (koji tada teže umesto ranijih 13,64 grama, samo 11,69 grama) i ase. Od sveg njegovog novca najređi je srebrni kvinar.
U Antiohijskoj kovnici kovan je i provincijski bronzani novac.