ELAGABAL od 218. do 222. godine.
Car Elagabal (Varivs Avitvs Bassianvs), sin Varija Marcela i Julije Semije, kćeri Julije Meze (sestra Julije Domne), rodio se u Emesi 205. godine. Kao trinajstogodišnjeg dečaka, njegov rod ga je učinio sveštenikom boga sunca Heliogabala (Helios=sunce) tj. Elagabala, čiji je hram bio u Emesi i kojim su već generacijama upravljali ljudi, a još češće žene iz roda Julije Domne.
Ova bogata i moćna porodica dala je carstvu nekoliko careva. Uspeli su da potkupe vojsku, likvidiraju Makrina i sina mu Dijadumenijana, pa da 218. godine za cara proglase ovog dečaka. Ime Elagabal mu je kasnije narod dao, a njegovo novo ime po preuzimanju vlasti bilo je Marko Aurelije Antonin (Marcvs Avrelivs Antoninvs), koje uzima vezujući se za lozu Antonina i Marka Aurelija koga je smatrao svojim uzorom, ali se nije potrudio ni da mu bude sličan.
U Rim dolazi tek na nagovor svoje majke, gde je sa sobom iz Emese doneo i svog boga Elagabala - veliki crni meteorski kamen sa isklesanim orlom na njemu, (Idol sličan crnom meteorskom kamenu u Meki, kuda danas Muslimani odlaze na hodočašće). Ubrzo po dolasku u Rim, pokazao se zločincem gorim od Nerona. Ponosne rimske senatore car javno naziva robovima u togama. Umesto tradicionalne rimske religije, na silu uvodi verovanje u Elagabala i obavezu žrtvovanja lepih dečaka ovom bogu - kamenu. Njegove orgije i silne ženidbe, ubistva nedužnih građana šminkanje i oblačenje u ženske haljine, pomorske bitke u ribnjacima nepunjenim vinom, rasipništvo i perverzija svake vrste, učinili su ga ubrzo omraženim i kod naroda i kod vojske.
Mudre žene emeske Julija Meza i Julija Mameja - osetivši da mu se bliži kraj - da bi sačuvale vlast u svome rodu, uspele su nagovoriti Elagabala, da uzme za suvladara kao Caesara svog sestrića Aleksijana - kasnijeg cara Alaksandra Severa. Ovaj tri godine mlađi dečak, sušta suprotnost Elagabalu, ubrzo je postao miljenik vojnika.
Elagabal osetivši da mu je Aleksijan ozbiljan takmac, najpre pokušava da ga otruje, pa zatim traži od senata da mu oduzme titulu Caesara i daje nalog ubicama da ga likvidirju. To izaziva neočekivanu reakciju vojske, koja carevića Aleksijana uzima u zaštitu, a od Elagabala zahteva da promeni svoje nedolično ponašanje. U svirepom obračunu 6. marta 222. godine nastalom između pretorijanaca pristalica Elagobala i njegove majke Semije, s jedne strane i pretorijanaca koji su uzeli u zaštitu mladoga carevića Aleksijana i njegovu majku Juliju Mameju, sa druge strane, pobijeni su svi privrženici Elagabalovi, a njega su najzad našli skrivenog u taborskom klozetu, otkud su ga izvukli i pogubili, vukući mu telo ulicama gradskim. Rimski senat proglašava Elagabala nepoštenim i zloglasnim i po volji pretorijanaca bira mladoga Aleksijana za cara, koji vlada pod imenom Aleksandar Sever.
Novac za vreme vladavine Elagabala kuje u kovnicama Antiohija i Roma. To su: zlatni aurej, srebrni antoninijan, denar i kvinar, kao i sestercij, dupondij i as.
U kolonijama i provincijama na istoku kuju novac sa njegovim likom i to: u Antiohiji i Aleksandriji bilon tetradrahme, a bronzane komade u Amfipolisu u Makedoniji, Filipopolisu u Trakiji, Cezareji u Kapadokiji, Sidonu, Bejrutu i Tiru u Fenikiji i najzad u njegovom rodnom gradu Edesi u Siriji.