ALEKSANDAR SEVER od 222. do 235. godine.

Aleksandar Basijan rodio se 208. godine. On je brat od tetke cara Elagabala, koji je 221. godine prinuđen da ga adoptira, da mu da titulu Caesara i uzme ga za suvladara.
Kao car vlada od 222. godine pod imenom: Imp(erator) Caesar M(arcvs) Avrelivs Severvs Alexander Avgvstvs. Došao je na vlast sa nepunih 14 godina, pa su Carstvom na početku njegove vladavine, faktički vladale dve mudre i sposobne žene, njegova majka Julija Mameja i baka Julija Meza. One formiraju carsko veće (Consilivm Principis) u promenljivom sastavu od 20 do 5o najuglednijih senatora, čiji se obim i struktura određuju prema odlikama koje se u senatu moraju donositi. Zato su u vreme njegove vladavine odnosi sa Senatom veoma prisni i dobri, kao u vreme vladavine careva iz dinastije Antonina. Senatori ponovo vode glavnu ulogu u carskom savetu, što od vremena Septimija Severa nije zabeleženo. Popravlja se kvalitet kovanog novca, garantuje se pravna sigurnost građana i njihove imovine, a božanstva stare rimske religije, vraćena su u njihove hramove odakle ih je Elagabal odstranio. Car se ličnim primerom zalagao za versku toleranciju (u njegovo vreme hrišćani podižu svoje prve hramove) i poštovanje zakonitosti, ispoljavajući iskrenu ljubav i veliku darežljivost prema rimskom plebsu (sirotinji).
Aleksandar Sever i Rimski Senat nastoje da i vojsku stave pod kontrolu, pa na predlog carice majke Julije Mameje 222. godine postavljaju za glavnog vojnog savetnika sa širokim ovlašćenjima uglednog senatora i najpoznatijeg pravnika toga vremena Ulpinijana. Svojom strogošću i doslednošću u zavođenju reda među lakomim i nasilnim vojnicima (osobito među pretorijancima), Ulpijan im se veoma zamerio. Kada je 228. godine na smrt osudio pretorijanskog prefekta i zaverenike, koji su ga zbog nametanja discipline hteli smaknuti, vojnička rulja ga je ubila na očigled bespomoćnog cara Aleksandra Severa. Prema svedočenju Kasija Diona vojskovođe, konzula i hroničara iz toga vremena, ugled cara posle ovoga bio je ozbiljno poljuljan među vojnicima, oduvek odanim i poslušnim prema strogim carevima, koji su im znali uterati stah u kosti, a blagom i dobroćudnom Aleksandru Severu ta je stogost nedostajala.
U njegovo vreme ratuje se na Istoku sa novoformiranom persijskom državom dinastije Sasanida, koja zamenjuje starog i bespomoćnog istočnog suseda Partsku kraljevinu. Rodonačelnik ove dinastije car Ardašir je 230. godine osvojio Mesopotamiju i počeo da upada u Siriju i maloazijske provincije, stavljajući Rimljanima do znanja, kako hoće da povrate sve azijske provincije i ponovo uspostave Darijevo carstvo. Sever Aleksandar prikuplja legije iz evropskog dela carstva pa preko Ilirije, Trakije i Male Azije kreće u pohod protiv Persijanaca. Uspeva mu da napadajući neprijatelja iz tri pravca 231. i 232. godine oslobodi otete provincije, što je gotovo iscrpilo državnu blagajnu.
Sa pobedničkim legijama Aleksandar Sever vraća se u evropski deo Carstva i neodlučno ratuje sa Germanima na rajnskoj granici od 234. do 235. godine. Njegova nesposobnost, da odlučnimj bitkama suzbije Germane i spremnost da državnim novcem kupi mir sa njima, ozlovoljila je vojnike. Tome je nesumnjivo doprinelo i prisustvo škrte carice majke Julije Mameje, koja u germanskom ratu prati mladoga cara sve do Majnca. Nezadovoljni vojnici pripadnici panonske legije izvikali su 19. marta za cara svoga vođu junačinu Maksimina Tračanina, a 22. marta 235. godine, po svedočenju Herodijana, “ubijaju škrtu gospođu i malodušnoga dečaka” - dvadesetsedmogodišnjeg cara Aleksandra Severa i njegovu majku Juliju Mameju, čime se okončava vladavina dinastije Severa i otpočinje vreme vojničkih careva.
U vreme vladavine Aleksandra Severa novac se kuje na zapadu u Rimu, a na istoku u Antiohiji, koju su ovi sirijski vladari uvrstili u carske kovnice.
U vreme vladavine Elagabala, kao cezar i njegov suvladar od 221do 222. godine Aleksandar Sever kuje: zlatni aureus, srebrni denar i mesingani sestercij i bakarni as. Na predstavi na aversu se vidi da je mali gologlavi dečačić a iz natpisa se vidi da nosi titulu: Caes.
Carska kovanja u vremenu od 222. godine do njegovog ubistva 235. godine raspoznaju se po tom što se natpis na aversu završava sa: Avg(vstvs).
Kao car kuje: zlatni aureus i kvinar, srebrni denar i kvinar, mesingani sestercij i dupondij i bakarni as.
Sever Aleksandar ne kuje antoninijane, ali u vreme Trajana Decija kuje se konsekrativni srebrni antoninijan sa njegovim likom i natpisom na aversu: Divo Alexandro.
U kolonijama se kuje provincijska bronza u tračkom Bizantu, Efesu, Kilikiji, u Magneziji na Meandru, u Seleukiji u Siriji, u Kari u Mesopotamiji i u Nizibusu. U Aleksandriji u Egiptu kuje se više kovanja bilon tetradrahme, sa predstavama raznih istočnjačkih božanstava.