Ne postoji prostor na zemlji koji je nenaseljen ili prazan. Od najvrelijeg peska Sahare preko najhladnijih i najmračnijih dubina svetskog mora do Arktičkih glecera, život u svim svojim oblicima cveta. Bilo u obliku bakterijske ćelije ili slona, svaki oblik, svaka jedinka igra svoju ulogu u ekosistemima ove planete.
Šuma, kao najsloženiji ekosistem je osnovni nosilac biološke raznovrsnosti. Kada kažemo biološka raznovrsnost mislimo na ukupan broj vrsta (biljnih i životinjskih) koji naseljavaju jednu površinu.

Na godišnjem nivou, u svetu se poseče 13 000 000 hektara šume! Dok je čovek sekao sekirom, šuma je imala malo vremena da se obnovi. Onda su radne mašine uzele stvar u svoje ruke i priroda je tada izgubila borbu. Mašina ulazi u šumu i započinje seču. Za svoj rad koristi fosilna goriva (naftu ili benzin) i njihovim sagorevanjem nastaju: sumporni oksidi (SOx), hloro i bromo-ugljovodonici, ugljendioksid (CO2), ugljenmonooksid(CO) i azotovi oksidi(NOx).

Sumporni oksidi se izdižu u atmosferu, ulaze u oblake, mešaju se sa vodom i daju sumpornu kiselinu koja pada u obliku kiselih kiša. Ove kiše su jako opasne jer osim što mogu izazvati opekotine na koži, direktan kontakt sa površinom biljke dovodi do razaranja voštanih materija i izlaganja biljnih tkiva patogenim bakterijama i gljivicama, što dalje dovodi do uništenja jedinke. Kisele kise deluju na zemljište, menjajući mu Ph, tako da zaustavljaju procese razlaganja raznih materija i umanjuju pri tome količinu minerala dostupnih za biljke.

Takođe spiraju neke elemente (Mg,Ca) u dublje slojeve čineći ih nedostupnim za korenov sistem.
Kisele kiše menjaju i pH vode u rekama i jezerima, što dovodi do značajnih promena u ravnoteži vodenih ekosistema, uzrokuje smanjenje rasta i razvića ribe (ribe ne mogu da stvaraju ikru, a već stvorena ikra ugine). Povećana kiselost takođe dovodi do promene u oksido-redukcionim procesima i promene u lancima ishrane.
Naime, dolazi do rastvaranja metala iz podloge, u prvom redu Al I Hg, koji su jako toksicni za ribe i druge organizme. 1 g ovih metala je dovoljan da zagadi 1000L vode!

Preko zemljišta i vode kisele kiše dospevaju u životinje i plodove biljaka, što može dovesti do trovanja ljudi hranom. Deluju takođe i na metalne konstrukcije i kulturne spomenike dovodeći do razaranja površinskih slojeva materijala od koga su izgrađeni.

Visoke količine CO2 u atmosferi nastale sagorevanjem fosilnog goriva uzrokuju fenomen “Staklena bašta”, tako što se CO2 u Zemljinoj atmosferi ponaša kao krov staklene bašte. Sunčevi zraci prolaze kroz sloj CO2, dolaze do površine Zemlje, zagrevaju je, međutim ne mogu se vratiti u kosmos jer im sloj CO2 ne dozvoljava. Zato se više puta vraćaju na Zemlju i zagrevaju je više no što bi trebalo. Toplota koja ostaje zarobljena dovodi do porasta temperature na globalnom nivou, topljenja glecera, porasta nivoa Svetskog mora i uopšte promena uslova života.

NOx koji se emituju pri sagorevanju fosilnih goriva su takođe jedan uzroka pojave “Staklene bašte”. Osim ovoga, štetne karakteristike azotovih oksida su : stvaranje kiselih kiša, smanjenje vidljivost I (stvaranjem fotohemijskog smoga), razaranje ozona u višim slojevima atmosfere, stvaranje štetnog ozona u nižim slojevima atmosfere.
Jedno drvo proizvede za jedan dan dovoljno kiseonika za disanje troje ljudi. Jedan hektar šume je u stanju da dnevno apsorbuje 280kg CO2, što je ekvivalentno disanju 200 ljudi. Na godišnjem nivou upije 100t prašine i čestica aerosli, kao i 60% ukupne količine štetnog SO2. Prisustvo drvoreda u gradu dovodi do smanjenja buke za 25% . Fitoncidi koje stvara drveće do 200 puta smanjuje broj bakterija u vazduhu.
Kada sledeći put budete želeli da posečete drvo ili kupite živu jelku za Novogodišnje praznike, imajte na umu koliko ćete u stvari naškoditi sebi, Vašim bližnjima i svojoj okolini.

Razmislite o tome… Mislite zeleno!