1. Aesculus hippocastanum L. - divlji kesten - Fam. Hippocastanaceae
Listopadno visoko drvo sa razgranatom, gustom, okruglom krošnjom. Kora na mladim stablima je glatka, smeđa, kasnije ispuca. Listovi su veliki, naspramno raspoređeni, sa dugačkom drškom, prstasto složeni, sa 4-7 liski. Liske su objajaste. Cvetovi su sakupljeni u krupne uspravne metličaste cvasti. Krunični listići su bele boje, nejednakog oblika sa žutom ili crvenom pegom pri dnu. Plod je okrugla, bodljikava, zelena čaura u kojoj se nalaze obično dva krupna bubrežasta, mrka semena. Kesten raste na vlažnim mestima na svežem, humusom bogatom zemljištu. Rasprostranjena je na Balkanskom poluostrvu.
U lekovite svrhe koristi se kora, list, cvet i seme. Sastojci kestena jačaju zidove vena, smanjuju njihovu propustljivost i poboljšavaju protok krvi. Kora sadrži glikozid eskulin, paviin, masno ulje, gume i smole. Kora se guli sa debljih grana u jesen ili u rano proleće, kuva se u vodi, i ta tečnost se koristi za ispiranje, da bi se umanjilo obilno krvarenje ili prekomerno lučenje sluzi. Listovi i cvetovi se beru u maju. Upotrebljavani su kao narodni lek za jačanje organizma, protiv proliva i protiv pega na licu. Seme se sakuplja kada ispadne iz zrelih čaura. Seme se najviše koristi za izradu preparata kojima se leče proširene vene u nogama, hemoroidi i sprečava nastanak krvnih ugrušaka. U obliku tinkture, masti i gelova primenjuju se spolja za utrljavanje i masažu zbog cirkulacije.

2. Arctostaphylos uva - ursi (L.) Spreng.- medveđe uvo - Fam. Ericaceae
Zeleni polegli žbun. Kora na granama je tamnosmeđa. Listovi su naizmenično raspoređeni, obrnutojajastog oblika, na vrhu zaobljeni, kožasti i bez dlaka, sjajno, tamno zeleno. List je takođe krut, lomljiv i debeo. Kad se baci na gomilu, zvoni, što je znak da je dobro osušen. List se bere u proleće kad je biljka u cvetu. U proleće ubran list je najlekovitiji, jer tada ima najviše arbutozida. Listovi su neprijatnog, oporog i nagorkog ukusa, bez mirisa. Cvetovi su sitni, vise u grozdovima na krajevima grančica. Krunični listići su ružičasto-beli, plod je okrugla, crvena bobica. Raste na suvim kamenitim mestima i grebenima visokih planina.
U lekovite svrhe koristi se list. U vreme cvetanja biljke odsecaju se mlade grančice, suše brzo u tankom sloju na promaji, a potom se skidaju listovi. List medveđeg grožđa je poznati uvin čaj. Droga sadrži fenolske heterozide: arbutozid i metil-arbutozid. U listu ima oko 11% fenolskih glikozida: arbutina (arbutozida) i metil-arbutina. U novije vreme potvrđena je ranija pretpostavka da u listu ima još jedan, treći glikozid, erikolin. Ima oko 15% tanina, galne kiseline i drugih sastojaka. Poboljšava izlučivanje urina, koristi se kod infekcija i upala bubrega, bešike i mokraćnih puteva, deluje kao uroantiseptik i diuretik. Često se primenjuje u mešavini sa herbom rastavića ili listom breze da bi se izbegao neprijatan opor ukus napitka pripremljenog od ovog lista. Pri izradi dekokta (čaja) potrebno je list zdrobiti i duže kuvati, jer kožasta i čvrsta konzistencija lista otežava i onemogućava ekstrakciju arbutina i tanina. Inače, list treba u apoteci čuvati ceo, jer se tako mnogo duže i bolje održi. Priprema se još i čaj protiv peska ili kamena u bubregu. Za vreme terapije ovim čajem urin treba da bude bazan, zato treba smanjiti upotrebu voća i povrća u ishrani ili svakog dana uzimati po jednu kašičicu sode bikarbone.

3. Calendula officinalis L. - neven - Fam. Asteraceae
Jednogodišnja biljka. Stabljika je uglasta od 30 - 50cm visoka. Listovi u donjem delu stabljike su lopatičastog oblika u gornjem delu lancetastog, sedeći. Cvetovi su sakupljeni u glavičastu cvast, narandžaste su boje. Plod je orašica. Cveta od juna do novembra, razmnožava se semenom koje se seje u jesen ili proleće. Po poreklu je mediteranska biljka, a kod nas se svuda gaji kao ukrasna biljka Prilikom gajenja u lekovite svrhe treba odabrati samo krupne, tzv. "duple" cvasti jake narandžaste boje.
U lekovite svrhe koristi se cvasti i jezičasti cvetovi. Cvetne glavice se beru preko leta i suše na senovitom i promajnom mestu. Važno je da latice zadrže svoju intenzivnu boju, zbog kompleksne mešavine sastojaka, kao i pigmenata (karoten i likopen). Droga se ceni pre svega prema izgledu, boji i mirisu. U osušenom cvetu nevena ima etarskog i masnog ulja, saponizida, kaučuka, smole i raznih karotenoidnih boja, sluzi, šećera, belančevina, fitosterola, salicilne kiseline, enzima i raznih soli. Delovanje se pripisuje ukupnom biokompleksu. Neven deluje bakteriostatski i antivirusno, opušta spazam glatke muskulature organa trbušne duplje i utiče na lučenje žuči. Primenjuje se i spolja, ublažava upalu kože i sluznice, pomaže zarastanje rana i povreda. Novija istraživanja potvrđuju da neven pozitivno deluje na neke odbrambene sposobnosti oslabljenog organizma, pa u nekim zemljama postoje tabletirani ekstrakti cveta nevena koji se kao pomoćna terapija primenjuju kod nekih težih oboljenja. Neven je blag antiseptik. U obliku čaja, tinkture ili masti upotrebljava se za lečenje nekih kožnih bolesti, osobito impetiga, opekotina, čireva, lišaja, uboda osa, za znojenje itd. Čajem ili tinkturom razblaženom s 3 dela prokuvane vode pere se obolelo mesto, a zatim maže melemom koji se pravi od 10 g nevenove tinkture, 20 g lanolina, vazelina i cinkoksida.

4. Cornus mas L. - dren - Fam. Cornaceae
Listopadno nisko drvo ili žbun. Kora na starijem stablu ispuca na mrkocrvene ljuspe. Mlade grančice su uglaste i fino dlakave. Listovi su na lisnim drškama, naspramno raspoređeni. Liske su jajaste sa zašiljenim vrhom, celog oboda sa 3-5 pari lučno savijenih nerava. Na naličju lista u uglovima nerava nalaze se čuperci belih dlačica. Cvetovi su sitni, sakupljeni u štitaste cvasti. Krunični listići su žute boje, plod je crvena elipsoidna koštunica. Cveta u februaru i martu. Raste svuda, a najviše po suvim, sunčanim, kamenitim stranama svetlih listopadnih šuma. Rasprostranjena je u pojasu hrastovih šuma. Uzgaja se i u vrtovima i parkovima zbog lepih žutih cvetova i jestivih plodova, korisno je gajiti ga u blizini pčelinjaka.
U lekovite svrhe koristi se svež i osušen plod, retko kora i retko koren. U plodovima ima tanina, organskih kiselina, pektina, šećera, sluzi i glioksalne kiseline, a u kori ima i smole. Opore (tanini) i poliuronske (pektini) materije povoljno deluju na sluznicu creva, zbog čega se sok, pekmez, čaj i drugi proizvodi spravljeni od zrelih drenjina daju kao vrlo prijatan lek za lečenje proliva i drugih oboljenja organa za varenje. Sličnog je dejstva i kora. Od suvih drenjina priprema se čajni vitaminski napitak (zdrav kao dren), dok se kora ređe upotrebljava, takođe protiv dijareje. Koren se koristi i za lečenje groznice.

5. Melissa officinalis L. - matičnjak - Fam. Lamiaceae
Višegodišnja zeljasta biljka sa kratkim rizomom i kratkim podzemnim stolonima. Izdanak jako miriše na limun. Stabljika je visoka od 30-80 cm. Listovi su na lisnim drškama, naspramno raspoređeni. Liska je jajasta ili skoro rombična, duž oboda grubo testerasto nazubljena, na naličju bogata žlezdanim dlakama. Cvetovi su u grupama od 6-10 složeni u pazuhu listova. Cvetovi su plavičastobele ili žućkastobele boje. Plod je orašica. Cela biljka, a posebno kada se list nagnječi, odaje jak, veoma prijatan miris, koji podseća na limun te je poznata i kao "limun-trava". Rasprostranjena je u istočnom delu Sredozemlja. Matičnjak je jedna od retkih biljaka koja je istovremeno lekovita, mirisna, ukrasna, začinska, aromatična, medonosna i industrijska. Raste u pčelinjacima, dvorištima, pored naselja, uz ograde i živice i po šumama. Gaji se i u kulturi kao lekovita i aromatična biljka, i u parkovima kao ukrasna biljka. Cveta od juna do septembra, a razmnožava se semenom, ali se bolji uspeh postiže deljenjem busenova i rasađivanjem. Vrlo je otporna biljka kojoj odgovaraju svi tipovi zemljišta i koja uspešno podnosi razne promene klime i vremena. Nijedna mirisna biljka ne privlači toliko pčele, a posebno maticu, kao matičnjak. Matica se sva zanese i opije njegovim mirisom. Naši stariji pčelari to dobro znaju, pa pomoću matičnjaka na jedan arhaičan, veoma zanimljiv način vraćaju roj pčela koji je pobegao na neko drvo.
U lekovite svrhe koristi se list i etarsko ulje. Najkvalitetniji su listovi ubrani neposredno pred otvaranje cveta koji se suše na senovitom i promajnom mestu. Najvažniji lekoviti sastojak matičnjaka je vrlo lako isparljivo mirisno etarsko ulje. Tog ulja u listu ima vrlo malo, svega 0,01—0,1%. Pošto se ulje nalazi spolja, na listu u mikroskopski sitnim bradavičastim žlezdanim dlakama, vrlo nežnim i lomljivim, rukovanje matičnjakom mora biti veoma pažljivo. Ako se s njim stalno barata i prevrće u toku rada, sve će žlezde pootpadati i matičnjak će izgubiti svaku lekovitost. List matičnjaka se mora brati pre no što se na biljci pojave cvetovi, jer u to vreme lišće je najkrupnije i ima najviše etarskog ulja, koje je tada najmirisnije. Etarsko ulje se dobija destilacijom svežeg lista, vrhova grančica u cvetu ili cele biljke. Droga sadrži do 14 posto ruzmarinske kiseline, hlorogensku i kafensku kiselinu, citral i citronelal. Listovi matičnjaka deluju umirujuće, opuštaju glatku muskulaturu i imaju blago antiseptično delovanje. Takođe se koriste kod blagih nesanica, nervoza, neuralgija, migrena, kod poremećaja varenja, grčeva i nadutosti. Sam list matičnjaka, a još češće pomešan s gorkim travama (kičicom, lincurom, gorkom detelinom, hajdučicom, podubicom i dr.), uspešno se daje za pojačavanje apetita i kao dodatak kupkama protiv neuralgije i reumatizma. Etarsko ulje je izuzetno mirišljavo i veoma cenjeno u parfimerijskoj industriji.

6. Ocimum basilicum L. - bosiljak - Fam. Lamiaceae
Jednogodišnja biljka prijatnog mirisa. Stabljike su visoke 20-45 cm, razgranate, gole i mirišu na balzam. Listovi su sa lisnom drškom, rombični, celog ili nazubljenog oboda. Cvetovi su sa kratkom cvetnom drškom, po 6 složeni u pršljenove koji su približeni na vrhu stabljika. Krunični listići su crvenkaste ili bele boje. Plod je orašica. Cveta od maja do avgusta. Kod nas se gaji od davnina kao ukrasna, začinska i lekovita biljka a koristi se i u religioznim obredima. Cela biljka je prijatnog mirisa, a najviše listovi. Ukusa je gorkog i aromatično ljutog. Bere se nadzemni deo biljke u cvetu (Basilici herba) i suši u hladu na promaji. Razmnožava se semenom, koje se u bašti ili saksiji seje u martu, a mlade biljke, po dve zajedno, rasađuju u maju. U toku vegetacije neophodno je redovno okopavanje i zalivanje.
U lekovite svrhe koristi se vršni deo biljke u cvetu i etarsko ulje koje sadrži timol i karvakrol. Sadrži etarsko ulje, tanine, saponine i gorke materije. Količina etarskog ulja nije velika — iznosi svega 0,4 do 0,8% — ali biljka ipak ima vrlo jak miris. U etarskom ulju ima estragola, linaa, cineola i drugih antiseptičkih sastojaka koji služe kao konzervans, jer sprečavaju razvoj mnogih mikroorganizama i uništavaju ih. Koristi se kao sredstvo za umirenje, regulisanje menstruacija, protiv nadimanja i tegoba u organima za varenje i protiv nekih crevnih parazita, povećava izlučivanje mleka, otvara apetit. U semenu bosiljka ima mnogo sluzi koja služi protiv upale bubrega, mokraćnih puteva, gonoreje i belog pranja. Češća je upotreba bosiljka kao začina u jelima, a treba naglasiti da je bosiljak naša obredna i kultna biljka. Takođe služi za proizvodnju parfema i različitih pića.

7. Origanum vulgare L. - vranilova trava - Fam. Lamiaceae
Višegodišnja zeljasta biljka sa horizontalnim rizomom. Herba je aromatičnog mirisa i ukusa. Stabljika je visoka od 20 - 50 cm tamnozelena, često ljubičasta. Listovi su na lisnoj dršci, liska je jajastog oblika celog oboda. Na licu i naličju lista nalaze se žlezde. Po tri cveta složena su u sedeće cvasti, ove u pazušne prividne klasiće koji zajedno grade metlice. Krunični listići su svetlocrveni do tamnocrveni. Plod je orašica. Široko je rasprostranjena vrsta, koja raste na sušnim obroncima do 2000 m nadmorske visine. Ukusa je oporog i gorkog. Spada u grupu aromatičnih oporih, gorkih neotrovnih droga koje se u nas mnogo cene. Hemijski sastav i farmakodinamsko dejstvo vranilovke je vrlo blisko i slično majkinoj dušici.
U lekovite svrhe koristi se vršni deo biljke i etarsko ulje koje sadrži timol, karvakrol, cimen i dipenten. Etarsko ulje vranilovke je vrlo antiseptično, jer ima 50% timola. Seku se vrhovi grančica u cvetu, oko 20 cm dugački, vežu u kitice i suše na jakoj promaji. Vranilova trava se najčešće koristi kao čaj za opuštanje grčeva organa za varenje, kod otežanog lučenja žuči i blažih proliva. Utiče na izlučivanje urina. Blagotvorno deluje kod nazeba, gripa i kašlja. Spolja se koristi kod raznih upala kože i sluznice, a naročito za ispiranje hemoroida. Od etarskog ulja vranilove trave izrađuju se preparati koji deluju na izlučivanje urina i na upalu mokraćnih puteva. U kombinaciji sa uljem ruzmarina upotrebljava se spolja za utrljavanje u lečenju reumatizma i obolelih zglobova. U veterini se etarsko ulje vranilove trave koristi za lečenje kokcidioze pilića. Omiljena je začinska biljka. Nazivaju je vranilovkom zato što je do otkrića sintetskih boja upotrebljavana za crno bojenje vune.

8. Primula veris L. - jagorčevina - Fam. Primulaceae
Višegodišnja zeljasta biljka sa kratkim valjkastim korenom. Nadzemni delovi biljke pokriveni su višećelijskim i žlezdanim dlakama. Listovi su u prizemnim rozetama, većinom jajastog oblika postepeno prelaze u lisnu dršku. Na naličju dlakavi. Krunični listići su žute boje, a cvetovi su sakupljeni u štitaste cvasti. Plod je čaura. Raste u planinskim krajevima. Droga ima slab, ali karakterističan miris, svež koren je bez mirisa. Ukusa je neprijatnog i ljutog, sličnog ostalim saponozidnim drogama. Raste po sunčanim i suvim livadama, retkim šumama, po lugovima, među grmljem i na padinama.
U lekovite svrhe koristi se rizom, koren i cvet koji sadrže glikozid primulin. U živom, svežem korenu ima najviše saponozida. Ukoliko je koren lošije sušen i duže čuvan, utoliko postaje manje lekovit. Primulae flos, cvet jaglike sadrži manje saponozida. U cvetu ima i flavonoida. Cvetove treba dobro i brzo osušiti. Oni su prijatnog mirisa na med i sladunjavog ukusa. Primulae folium, list jaglike ima saponozida i karotena. U svim organima jaglike ima mnogo vitamina C (askorbinske kiseline), a najviše u listu i cvetu. Koren i cvet jagorčevine koriste se kod raznih vrsta produktivnog kašlja, bronhitisa i drugih oboljenja gornjih disajnih puteva. Deluju tako što pojačavaju lučenje sluzi manjeg viskoziteta i tako olakšavaju njeno iskašljavanje. Velike doze korena mogu da izazovu povraćanje i proliv.

9. Rosa canina L. - divlja ruža, šipak - Fam. Rosaceae
Žbunasta vrsta. Grane su sa trnovima koji su srpasto povijeni. Listovi su neparno perasto složeni od 7 ili 9 eliptičnih, testerasto nazubljenih listića. Cvetovi su sakupljeni u cvast gronje. Cvetovi su bledoružičaste boje. Plod je šipak (zbirna orašica) crvene boje. Široko je rasprostranjena vrsta po proplancima, svetlim šumama i livadama.
U lekovite svrhe koristi se plod, kada je sjajnocrvene boje, pre nego što potpuno sazri. U zelenom šipku, a isto tako i u prezrelom (mekanom, tamne, mutne boje), ima manje vitamina nego u poluzrelom. Šipak se bere početkom jeseni ili krajem leta, što zavisi od kraja, nadmorske visine i godine. Odseca se vrh i baza ploda, suši se brzo na suncu ili u sušarama. Šipak treba brati po lepom i suvom vremenu i odmah preraditi ili sušiti. Svež šipak je čvrst, sočan, gladak i sjajne crvene boje, a osušen je tvrd, crveno-mrk i malo naboran. Ukusa je prijatno nakiselo-slatkog i pomalo oporog. Sveži i suvi plodovi se upotrebljavaju kao blago sredstvo protiv proliva. Od šipka se izrađuju i vitaminski čajni napitci koji predstavljaju osvežavajuće i prijatno sredstvo, ali i kao izvor vitamina C. Pored vitamina C, šipak sadrži i vitamin P, karoten, vitamin B2, tanine, limunovu i jabučnu kiselinu. Koristi se i protiv groznice, katara creva, krvavog mokrenja, kod kamenca u bubrezima i drugo.

10. Taraxacum officinale Web. - maslačak - Fam. Asteraceae
Višegodišnja zeljasta biljka sa mlečnim sokom. Rizom kratak, koren vretenast. Listovi obrazuju prizemnu rozetu, lancetasti, objajasti i najčešće testerasto usečeni. Cvetovi su jezičasti, žuti, brojni i sakupljeni u cvast glavicu. Plod je sitna orašica. Široko je rasprostranjena vrsta, raste na livadama, pašnjacima, pored puteva i na njivama. Maslačak se razmnožava semenom koje vetar nosi kao padobrane, jer su semenke vrlo lake i imaju perjanicu. Svi delovi biljke su gorkog ukusa i imaju mnogo belog mlečnog soka, koji obilato curi kad se biljka ozledi. Mlečni sok je najgorči, a u njemu ima najviše lekovitih sastojaka.
U lekovite svrhe koristi se koren, ređe nadzemni deo biljke u cvetu. Koren se koristi za poboljšanje apetita, jačanje organizma, kod poremećaja varenja i poremećaja stvaranja i lučenja žuči, pospešuje menstruaciju, jača želudac i čisti krv. Koren maslačka sadrži inulin (polisaharid sličan skrobu koji se ne resorbuje u digestivnom traktu), manit, vosak i heterozide taraksacin i taraksacerin. Taraksacin i taraksacerin su dve gorke, u vodi rastvorljive heterozidne supstancije, koje se nalaze najviše u mlečnom soku. U korenu ima još i enzima, etarskog ulja, smole, masnih kiselina, mnogo inulina i šećera. U neosapunjivom delu masti ima fitosterola, iz kojih su izolovani terpenski alkoholi: taraksasterol i beta-amirin. U listu ima inozita, sluzi, šećera, smole i taraksacina. List bran u proleće je najlekovitiji. Mladi listovi se koriste za salatu.

11. Teucrium montanum L. - trava iva - Fam. Lamiaceae
Višegodišnji žbun sa poleglim stabljikama. Listovi su celog oboda, linearno lancetasti, na naličju gusto pokriveni belim dlakama. Krunični listići su žute boje, cvetovi su sakupljeni u pršljenaste cvasti na vrhu stabljike. Plod je orašica. Široko je rasprostranjena vrsta, raste na suvim krečnjačkim padinama u brdskom i planinskom pojasu.
U lekovite svrhe koristi se vršni deo biljke u cvetu. Herba se suši na senovitom i promajnom mestu. To je vrlo cenjen tonik, stomahik i holagog. Oštrim makazama seku se lisnati vrhovi grančica biljke u cvetu (Teucrii montani herba) i brzo suše na promaji da cvetovi sačuvaju beličasto žućkastu, a lišće srebnozelenu boju i svojstven miris. Travu-ivu treba mestimično zaštititi, jer joj preti opasnost od uništenja, a ona je pored svoje lekovitosti korisna još i zato jer izvrsno vezuje ono malo zemlje na ogoljenom kamenjaru. Trava iva se koristi uglavnom za lečenje bolesti pluća i za lečenje stomačnih i crevnih groznica. Kuva se u vinu ili mleku i vrlo je intenzivnog mirisa. Etarsko ulje ima izuzetnu bakteriostatsku aktivnost. Koristi se i u kombinaciji sa drugim biljkama za pospešivanje izlučivanja žuči.

12. Thymus serpyllum L. - majkina dušica - Fam. Lamiaceae
Višegodišnja polužbunasta vrsta. Stabljika je pri osnovi odrvenela, puzi po zemlji. Stabljika je četvrtasta, listovi su mali, jajastog oblika, goli, naspramno raspoređeni. Cvetovi su ružičaste boje sakupljeni u pršljenaste, loptaste cvasti. Plod je orašica. Široko je rasprostranjena vrsta, raste na peskovitim mestima. Cveta preko celog leta. Cela biljka je prijatnog i vrlo aromatičnog mirisa i ukusa.
U lekovite svrhe koristi se nadzemni zeljasti deo biljke u cvetu. Sa osušenih biljaka skidaju se listovi i cvetovi, a grančice se odbacuju. Droga sadrži etarsko ulje, tanine, soli jabučne kiseline i saponizide. Glavni sastojci etarskog ulja su timol, cimol, cimen i pinen. Majkina dušica se koristi u obliku čaja, ekstrakta ili sirupa, kod prehlada i za iskašljavanje. Služi za ispiranje upaljenog grla i krajnika, kod rana i posekotina. Primenjuje se i kod blažih poremećaja varenja hrane. Pojačava cirkulaciju krvi. Majkina dušica je omiljen lek ne samo u narodnoj nego i u naučnoj medicini. Kod nas se vekovima upotrebljava, pre svega, kao lek za lečenje organa za varenje, ređe i organa za disanje. Majkina dušica ulazi u sastav mnogih lekovitih preparata koji se izrađuju bilo u apotekama, bilo u farmaceutskoj industriji, a njeno etarsko ulje i timol daju se protiv crevnih parazita, naročito protiv dečjih glista. Treba naglasiti da ne treba kuvati majkinu dušicu, jer se lekoviti sastojci ove veoma mirisne i lekovite biljke kuvanjem, brzo i potpuno izgube, izvetre. Zbog toga se preporučuje da se majkina dušica samo popari ključalom vodom, odmah poklopi, ostavi da stoji 2 sata.

13. Thymus vulgaris L. - timijan - Fam. Lamiaceae
Višegodišnja polužbunasta vrsta. Cvetne grane pokrivene maljama. Listovi su naspramno raspoređeni, sa kratkom drškom, na naličju dlakavi. Cvetovi su sakupljeni u pršljenaste izdužene cvasti. Čašični i krunični listići su pokriveni svetlucavim žlezdama. Mediteranska je vrsta i uglavnom se gaji. Cveta od juna do oktobra.
U lekovite svrhe se koristi list ili zeljasti nadzemni deo biljke u cvetu, kao i etarsko ulje. Posle sušenja izdvajaju se listovi sa grančica, dok se etarsko ulje dobija destilacijom sveže herbe pred cvetanje. Etarsko ulje sadrži timol i karvakrol. Ima još i cimena, borneola, linaa, pinena i dr. Timijan deluje na lučenje bronhijalne sluzi, pomaže njeno iskašljavanje i deluje antiseptično. Koristi se obavezno kod bronhitisa, kašlja i drugih infekcija gornjih disajnih puteva. Deluje i na smirivanje grčeva glatke muskulature, naročito organa za varenje. Etarsko ulje se primenjuje spolja za utrljavanje i inhaliranje. Često se koristi i u kozmetičke svrhe i kao dobar začin za sve vrste jela od mesa.

14. Tilia cordata Mill. - sitnolisna ili bela lipa - Fam. Tiliaceae
Višegodišnja drvenasta vrsta. Listovi su sitni, okruglasti sa srcastom osnovom, nazubljenog oboda. Lice lista je zelene boje, golo, a naličje je svetlije sa smeđim dlačicama u pazuhu nerava. Cvetovi su žute boje, po 3-11 sakupljeni u cvast čija je osovina srasla sa braktejom. Cvetovi su vrlo prijatnog mirisa. Plod je složena orašica. Široko je rasprostranjena vrsta, raste u listopadnim šumama. Droga se sastoji od osušenih, žuto-zelenih cvasti s priperkom od bele lipe i crne lipe. Sve druge vrste lipe nemaju vrednosti i ne treba ih brati. Lipu treba brati čim počne cvetati, kad su dve trećine cvetova u cvasti rascvetale. Precvetala lipa nema nikakve vrednosti. Cvast treba brati zajedno s priperkom (Flos Tlliae cum bractes), jer se vrlo retko traži bez priperka. Treba brati po suvom i lepom vremenu.
U lekovite svrhe se koristi cvast, ređe kora. U lipovom cvetu ima sluzi, tanina, etarskog ulja, heterozida, gume, voska i drugih supstancija. Nosilac prijatnog mirisa je alkohol farnezol. Osušene cvasti sa braktejama se pripremaju kao čaj koji poboljšava znojenje, smanjuje nadražaj na kašalj i opušta mišiće i sluzokožu disajnih puteva. Deluje blago diuretično, koristi se i protiv nazeba, gripa i groznice, kao i za zaceljivanje opekotina i rana. Kora lipe sadrži dosta sluzi pa se upotrebljava spolja za obloge. Lipov cvet je najomiljeniji narodni čaj.

15. Tilia platyphyllos Scop. - krupnolisna ili crna lipa - Fam. Tiliaceae
Višegodišnja drvenasta vrsta. Listovi su krupni, okrugli sa srcastom osnovom, testerastim obodom. Lice i naličje lista je golo, ali uvek sa čupercima belih dlačica u pazuhu nerava naličja lista. Cvetovi su žute boje sakupljeni u cvasti. Plod je okruglasta kruškasta orašica. Široko je rasprostranjena vrsta, raste u brdskim predelima.
U lekovite svrhe se koristi cvast koja sadrži potpuno slične materije kao i sitnolisna lipa. Primena je ista kao kod prethodno opisane vrste.

16. Valeriana officinalis L. - odoljen - Fam. Valerianaceae
Višegodišnja zeljasta biljka, visoka i do 100 cm. Ima dobro razvijen koren i rizom koji je valjkastog oblika. Stabljika je uspravna nerazgranata, rebrasta. Listovi su neparno perasto složeni. Liske su lancetaste sa nazubljenim obodom. Donji listovi su na lisnim drškama i dlakavi. Vršni listovi su sedeći. Cvetovi su sitni, bele ili crvene boje, sakupljeni u cimozne, štitolike cvasti. Plod je orašica. Cveta krajem proleća i preko celog leta. Široko je rasprostranjena vrsta, raste na vlažnim mestima, livadama, pored šumskih puteva. Kod nas se najbolji prinos i kvalitet dobijaju na plodnim, peskovito-humoznim svežim nanosima pored Tise, Dunava i Save.
U lekovite svrhe se koristi koren i rizom. Vade se u jesen, čiste, peru i suše. Čaj ili alkoholni ekstrakt odoljena poznati su preparati za umirenje, protiv nervoze i histerije, protiv nesanice, za bolove u predelu bešike i neurednu menstruaciju. Služi i kao sredstvo za lečenje groznice, bolesti srca i krvnog pritiska. Droga odoljena sadrži etarsko ulje, sluzi, gume, dva alkaloida hitanin i valerin. Glavni lekoviti sastojak etarskog ulja je bornilizovalerijanat. Najviše izovalerijanske kiseline ima u debelim starim rizomima. Pored toga, ima i bornilnog formijata, acetata, butirata i propionata, zatim raznih alkohola, terpena i seskviterpena.