Pod rimskim starinama razumijevamo prikazivanje javnoga i privatnog života starih Rimljana, kako ga poznajemo dijelom iz starih spisatelja, osobito historika, govornika i gramatika, a dijelom iz jezika i spomenika, iz natpisa, novaca, kipova, zgrada i drugih starinskih ostataka, od kojih su mnogi izišli na vidjelo u novije doba, osobito iskopavanjem gradova Herkulaneja i Pompeja, propalih za Titove vlade.
Međutim mnoga od ovih vrela treba upotrebljavati s oprezom; jer su historijski spisatelji nerijetko imali krive i po kasnijim vremenima udešene predstave o davnijoj starini, a o vremenu, koje im bijaše bliže, nisu uvijek sudili bez pristranosti; grčki su opet i spisatelji* amo tamo krivo shvatili rimske osobine; govornici su se u svojem jednostranom načinu shvaćanja, gdjekad iz neznanja ili zaneseni govorom, udaljili više ili manje od pravoga prikazivanja s odnošaja; ostali su spomenici iz starine u novijim vremenima češće posljedovani i patvoreni. Zato se hoće kritičke opreznosti, da dođemo do pouzdana znanja.

Rimske starine prema političnoj povjesti.

Rimski javni i privatni život valja prikazati u njegovu historijskom razvoju; po tom se nauka, koju nazivamo starinama (antiquitates), doduše nalazi u točnu odnošaju prema političnoj povjesti, ali ona razmatra samo odnošaje unutrašnjega državnog i privatnog života, a izvanjih se događaja i znamenitih osoba dotiče samo u toliko, u, koliko su bitno utjecali na promjene u unutrašnjem državnom životu.

Opseg rimske države.

Rimska se je država s početka ograničivala na grad Rim i njegovu najbližu okolicu (ager Romanus), ali je kasnije malo po malo raširila svoje međe. Godine 266 bijaše sva srednja i južna Italija pod gospodstvom Rima, i tada se započeše veliki ratovi, po kojima se je država neprekidno širila preko tri dijela svijeta, koji leže oko sredozemnoga mora, tako da je poslije propasti republike na sjever dopirala do Dunava i Rajne, na jug do afričkih pustara, na zapad do Atlantskoga mora, a na istok do Eufrata.
Pod carevima međe su se još dalje razmakle. U ovoj na daleko raširenoj državi svom je vlašću rukovao Rim; dapače u doba republike svaki državni građanin, koji je htio biti dionik državne uprave, bio je vezan, da glavom boravi u Rimu, čijim su se pripadnicima i građanima (civis Romanus) državni građani držali u svakom dijelu rimske države.

Rim.

Najstariji Rim, urbs guadrata, bijaše osnovan u rimskoj Campagni, talasastom pohumlju, na strmom palatinskom "brdu", koje stoji osamljeno, uz lijevu obalu rijeke Tibera, jedno 25 kilometara daleko od mora. Doskora spoji se palatinski grad sa sabinskom naseobinom, koja se je nastanila na suprotnom brežuljku Kvirinalu, te na Kapitolinu bi sagrađena zajednička tvrđa. U dolini između oba brežuljka urede trg (forum) i mjesto za narodne skupštine (comilium) zajedno sa govorničkom tribunom (kasnije rostra). Uz komicij saziđu zgradu, u kojoj je vijećao senat, curia Hostilia. Kad su se albanske obitelji naselile na Celiju, a na Aventinu Latini, koji su za pređašnjim naseljenicima znatno zaostajali u pravima (plebs), naglo je porasao grad.

Kralj Anko Marcije premosti rijeku i osnuje utvrde na Janikulu, koji leži na desnoj obali. Tarkvinije Prisko odvodni veličanstvenom gradnjom kloaka (sačuvana je među inim cloaca maxima) močvarne nizine grada i započne grad po osnovi pasati zidom.
Servije Tulije dovrši golemu gradnju zida, koji je osim napomenutih pet brežuljaka na lijevoj obali Tibera obuhvaćao Ekvilin i Vinfinal (grad od sedam brežuljaka).

Istom car Aurelijan utvrdi grad iz nova, te obuhvati collis hortulorum i na drugoj obali rijeke Janiculum i mons Vaticanus. Pomerium ili unutar prve brazde (sukus primigenius),koja je ubraždena za osnutka grada i koja je označivala svetu među grada površinom grada ograničeni lapat polja ostade neobrađen, te je tako imao čuvati iznutra, da se gradnja kuća ne natiskuje na utvrde, a izvana od obrađivanja zemlje; Servije Tulije raširi pomerij; ali se u tom nije točno držao, kud ide zid, nego izostavi n. pr. Aventin. I u kasnije doba (ne prije Sule, no kasnije za Cezara i češće pod carevima) bez promjene zidne linije potiskivala se je unutrašnja linija pomerija, te se je time povećao gradski građevni areal. Servije Tulije podijeli grad na četiri kotara (gradski tribusi), na ime Palatina, Suburana (Succusana), Collina i Esquilina. Augusto ga razdijeli u 14 kvartira (regiones).

Gradske zgrade bijahu u početku jednostavne, zgrade za potrebu ; no veliki razvoj graditeljske umjetnosti već u kraljevsko doba dokazuju veličanstvene uredbe za kanalizaciju (n. pr. cloaca maxima), hram Jupiterov, Junonin i Minervin na Kapitoliju, kapitolinski zdenac (kasniji Tullianum) i dr. Galski požar (390) razori grad sve do Kapitolija, pa su se kod obnove ulice i zgrade gradile bez određene osnove i reda. Odmah iza toga gradili su se doduše hramovi, bazilike i druge građevine, ali za poljepšavanjem grada išlo se je po osnovi istom kasnije, kad je poraslo bogatstvo državi i pojedincima, te se Rimljanima oplemenio ukus po grčkim umjetninama i u opće grčka naobrazba stala utjecati na Rimljane. Ipak je ova ljubav prema gizdi najprije došla u prilog samo javnim zgradama; istom poslije Sulina vremena, stali su Rimljani razvijati osobito raskošje i umjetnički ukus i u privatnim kućama.

Osobito mnogo lijepih zgrada zahvaljivaše Rim Pompeju i Cezaru, zatim Agripi i Augustu, a poglavito poslije požara pod Neronom (64 poslije K.) i prijaznošću cara Septimija Severa i njegova nasljednika podiže se Rim u novom sjaju. Kasnije u doba seobe naroda bijaše Rim više puta opljačkan i dijelom opustošen, te su u metežu poznijih vremena stigle ponositi grad svakojake nezgode, tako da sada nalazimo samo još ruševine staroga sjaja.

Grad Rim u staro doba

U carsko doba bijaše Rim grad predivnih hramova, uglednih privatničkih palača i stanarskih kuća na više spratova i daleko raz-granjenih vrtova. U doba cvata stanovala su za cijelo dva miliona ljudi u Rimu. Ne gledajući na donekle čudesne ostatke građevina, koji su nam se iz raznih stoljeća spasili, jasnu sliku o veličini grada Rima dobivamo iz regionskoga popisa, koji je po svoj prilici sastavljen malo prije godine 315 poslije K., a sačuvao nam se u dva izdanja (jedno je : Curiosum urbis regionum XIV cum breviariis suis, između 357 i 403? pisano, a drugo je: Notitia regionum urbis XIV, sastavljena između 334 i 357).

Po ovom popisu imao je tada Rim 28 javnih knjižnica, 6 obeliska, 8 mostova (od kojih više njih još danas vrši službu; imena su im:
Aelius, Aemilius, Aurelius, Cestius, Fa-bricius, Mulvius, Probi i stari drveni most Pons Sublicius),
11 fora (forum Romanum magnum, također zvan samo forum, zatim fori Cezarov, Augustov, Nervin, osobito krasnim zgradama okruženi Trajanov for i dr.), 10 bazilika (pokriti tremovnici, određeni za promet i osobito za sudbene rasprave; među njima Julia, Constantiniana i najkićenija od sviju Ulpia),
11 terma (od Karakalinih, Dioklecijanovih i Titovih sačuvani su veličanstveni ostaci)
i uza to 85 kupališta, 19 vodovoda, koji su dovodili vodu u Rim djelomice iz veoma znatnih daljina, (tako je aqua Claudia 50 poslije K. od Klaudija sagrađena, 46 milja dugačka; aqua Marcia 146 prije K. izvedena od pretora Kvinta Marcija Reksa, 62 milje dugačka; Anio novus cara Klaudija dugačak je 59 milja, a pojedini su mu lukovi 109 stopa visoki; najstariji je vodovod aqua Appia cenzora Apija Klaudija Čeka 312 prije K., 11 milja; neki od ovih vodovoda upotrebljavaju se opet danas),
nekolika trkališta, među njima circus Flaminius i circus maximus, tri kamena teatra (Flavium, sada Coliseo, najveličanstve-nija je građevina Rima), četiri znamenite carske gladijatorske škole (ludi), pet naumahija (za prikazivanje pomorskoga rata),
36 mramornih lukova,
22 konjanička kipa,
154 javno namještena božja kipa od zlata ili slonove kosti,
15 umjetnih nimfeja, 290 žitnica, 254 pećnice, 1352 zdenaca, 37 gradskih vrata, 1790 palača (domus) i 46.602 stanarskih kuća (insulae), 2300 stolova za prodaju ulja (mensae oleariae) i t. d. i t. d.

Od Rima i okolice izlazilo je 29 glavnih cesta*), na kojima su se nalazile više ili manje znamenite grobne građevine u neprekidnu redu. Miljokazi (lapides, miliaria) pokazivahu na cestama 1000 koračaja (passus) razmaka).

Rimski putovi kod nas

Najstarije putove, koji su prolazili kroz naše zemlje, načinili su Rimljani. Rim je bio centar, iz koga su išli čuveni i izvanredno dobro izrađeni putevi na sve strane ogromne carevine. Oni su bili tako dobro izvedeni i trasirani, da su ostali u istim pravcima i trasama kroz dugi niz vijekova sve do danas.

U našim zemljama bilo je više rimskih putova kao nastavak glavnih iz Italije. Jednim od najboljih i najljepših rimskih cesti, Via Appia, polazilo se iz Rima, pa išlo preko Capue, Beneventa i Venusije na Tarant i Brindisi, odatle prelazilo preko mora u Drač. Od Drača se ovaj put zvao Via Egnatia (Egnacijev put), i išao je preko Albanije, Epira. Makedonije, Tracije i završavao se u Bizantu (Carigrad). Ovaj je drum dodirivao Drač, Elbasan, Ohrid, Bitolj (Heraclea), Voden (Edessa), Jenidže-Vardar (Pela), Solun i t. d.

Iz Drača su polazila još dva rimska puta, sve pored mora, jedan na jug u Grčku, a drugi na sjever, u Dalmaciju, i preko Cavtata (Epidaurus) dolazio je u Split (Salona), gdje se vezivao s drugim rimskim putom Iz Rima se polazilo još dvama cestama u naše zemlje, i to sa Via Aemilia i Via Flaminia. koji su se sastajali u Milanu. Iz Milana išlo se na Akvileju, pa preko Istre i Like dolazilo se u Dalmaciju, u Split.

Iz Splita su polazila 4 puta: Split-Sinj-Prolog-Livanjsko polje-Staretina planina- Glamočko polje-Mlinište-Banja Luka do Gradiške (Servitium) i dalje na sjever; drugi put: Salona-Aržano- Sedlo Prevala do Županjca. Tu se račvao na jednu stranu preko Kupreškog polja i Travnika do rijeke Bosne, a na drugu stranu, preko Ljubuše do Rame.

Treći put: Salona-Imotski- Ljubuški-Narona (Sv. Vid, kod Metkovića). Od Narone vodio je veliki rimski put dolinom Neretve preko Mostara-Konjica-Sarajeva i planine Komanije u dolinu Drine, kod Drinjače, a odatle niz Drinu do Srijemske Mitrovice (Sirmium). Od Drinjače vodio je drugi put uz Drinu do Bajine bašte. Osim ovoga puta po Bosni se nalaze tragovi još i drugih, manje važnih rimskih putova

Četvrti put je bio: Split-Narona-Cavtat-Trebinje-Bileće-Gacko-Plevlje. Od Plevalja vodio je rimski put k Savi preko Dobruna, Mokre gore, Požege i dalje prema Drini i Mitrovici. Od Plevalja isto tako izgleda da se produživao na Prijepolje-Novi Pazar-Ibar (selo) pa ispod Kopaonika na rijeku Toplicu, Kuršumliju-Prokuplje-Niš.

Izgleda, da je iz Akvileje polazio još jedan put, paralelan morskoj obali, ali dublje u kopno uvučen, preko Istre i Like na Livanjsko-Duvno-Nevesinjsko-Gatačko (polje) u Nikšić i Skadar. Zbog olovnih i srebrnih rudnika po cijeloj Bosni bili su razgranati i ovi rudarski drumovi. Glavna arterija bio je tzv. Bosanski drum od Ljubljane na Lipljan (Ulpiana) do Skoplja (Scupi). Drugi glavni put iz Akvileje bio je dolinom Save i Dunava: Akvileja - Neviodanum - Servitium (Gradiška)-Marsonia-Sirmium (Mitrovica Srijemska)-Taurunum-Singidunum (Beograd)-Viminacium (Kostolac) i dalje niz Dunav sve Trajanovim putem do ušća Timoka i preko Bugarske do Crnog Mora. Od Beča je polazio jedan put niz Dunav na Osijek do Mitrovice, gdje se sastajao sa prethodnim.

Trajanov drum niz dunavsku klisuru bio je dijelom usječen u stijenu u obliku galerija, a dijelom na konzolama od greda u razmaku od 270 m. Na ovom drumu ispod Kladova i Turn-Severina, bio je veliki most preko Dunava, od koga se ostatci i danas vide. Most je bio dugačak 1.127 m, sagrađen na 20 stupova; visina stupova nad fundamentom bila je oko 150 rimskih stopa, a širina preko 60. Razmak stupova bio je 170 stopa; fundiran je pomoću sanduka 120 X 70 stopa. Najmanja visina mosta bila je 20 m, a pojedini otvori 32 m. Ne zna se, da li je taj most bio od kamena na svodovima ili od drveta. Preko ovog mosta spajali su se rimski putovi Balkanskog Poluotoka sa putovima u Daciji-Vlaškoj. Ostatci Trajanovog druma još se vide na mnogo mjesta u Srbiji, kao i čuvena Tabula Traiana (Trajanova tabla), s natpisom, tko je i kad drum sagradio. Sudeći po izvjesnim znacima, ovaj je D. služio i za izvlačenje lađa uz Dunav. U Đerdapu su (selo Sip) Rimljani bili iskopali kanal 3,50 km dugačak za prolaz lađa (gdje je i danas novi sagrađen), da bi izbjegli katarakte pri malom vodostaju.

Kroz Srbiju glavna arterija saobraćaja polazila je iz Beograda prema Carigradu. Ovaj je drum bio glavna veza zapada sa bližim istokom još iz najstarijih vremena, kao što je bio i glavni vojnički put sviju vijekova. Rimski je put polazio iz Beograda na Kostolac, tu se račvao, Jedan je krak išao na jug, dolinom Miave, a drugi desnom obalom Morave, pa su se ponovo sastajali kod Medveđe (Idimum). Odatle se išlo uz Moravu na Ćupriju (Horeum Margi), Ražanj (Arsena), Bovan (Praesidium Pompei), Sokobanju-Lipovac (Grampiana) do Niša. Od Niša polazila su 4 rimska puta: prema Carigradu, Skadru, Solunu i prema Lom-Palanci. Od Niša za Carigrad išlo se na klanac Kunovicu, blizu rimskog Mutatio Radices, pa Nišavom na Belu Palanku (Ramesiana), Pirot, Sukovu reku (Mutatio Trans-litae). Dragoman (Meldia). Zatim u Sofiju (Sardica) i dalje na Filipopolj i Jedrene u Carigrad.

Za put Niš-Solun preko Tikveša misli se da je postojao još prije Rimljana. Vjerojatno da je postojao još jedan rimski put od Beograda na Barajevo, Rudnik, pa dolinom Ibra i Raške u Prizren. Pored ovih glavnih putova postojali su i mnogi drugi lokalni, koji su vezivali mnogo brojne rimske naseobine. Već posljednja dva vijeka života rimske države, zbog opadanja države i stanovništva, mnogih unutarnjih nemira i ratova, drumovi su se počeli zapuštati.