PAVLE SAVIĆ (1908-1994)


Pavle Savić je rodjen u Solunu, Grčka, a studirao je fizičku hemiju na Beogradskom univerzitetu. Od 1935. do 1939. radio je u Francuskom institutu za radijum (Institut de Radium), koji je u to vreme smatran najboljim na svetu u oblasti nuklearne fizike. Radio je zajedno sa Irenom Žolio Kiri, kćerkom Marije i Pjera Kiri, u domenima atomske fisije (cepanja atoma). 1937 i 38 u Parizu, otkrio izotope poznatih elemenata, bombardovanjem atoma urana sporim neutronima. To dovodi Oto Hana i Frica Štrasmana do otkrića nuklearne fisije - cepanja uranovog jezgra. Sa Irenom Žolio, bio je predložen za Nobelovu nagradu, ali je nju dobio samo Han. Za vreme WW2 radio kao šifrant pri glavnom štabu. Od 1945. Pavle Savić je profesor na Beogradskom univerzitetu, a od 1946. član je Srpske akademije nauka i umetnosti SANU i njen predsednik od 1971. do 1981. Osnivač je Instituta za nuklearna istraživanja VINČA i njen direktor od 1960. do 1966. Tu poziciju napustio je kada se nije složio sa jugoslovenskim političarima i vratio se na univerzitet. U nauci je ostao aktivan sve do svoje smrti 1994.