forumasi neznam dali i ko cita ove blogove ili vas interesira samo neki ,,hajducki,, znak ....
U ovom tekstu ima neke stvari sta smo pisali na ovaj forum i nadam se da cemo da produzimo pisati oko neke teme..

Nedavno sam citao nesto i sad cu vam ga rado prezentirati ( ovaj tekst nije moj nego je sa srbin.info )

Kada kažemo Grčka, pored letovanja, prvo što nam padne na pamet je čuvena Grčka mitologija. A kako je ona zapravo nastala, mogli bismo sa pravom da se pitamo. Mnogi će odmah pomisliti da je ona nasleđe grčkog naroda. A da li je stvarno tako? I uostalom, od kada sama država Grčka uopšte postoji?

Mogli bismo sa lakoćom da kažemo da je Grčka mitologija ukradena Srpska mitologija, zapravo ne mitologija, već istorija. I ne bi pogrešili.
Negde u 4. veku pre nove ere, na obalama Crnog mora nalazio se grad Surož i zato se to more nazivalo Suroško more. Grad Surož je bio izuzetno bogat i mnogi su brodovi uplavljavali u njegovu luku radi trgovine kao na primer, grčki, persijski, etrurski, egipatski i drugi.. Jednom prilikom, grčki brodovi nisu uplovili u njegovu luku radi trgovine, već su se sa brodova iskrcali ratnici. Grci tada provaljauju u hramove, ruše božanstva i iznose dragocenosti koje su tamo bile enormne. Puno knjiga, zlata i srebra, odnešeno je u današnju Grčku. Tako su u jednom momentu Grci zauzeli ovaj grad. Među izuzetno vrednim stvarima koje su ukrali je i posuda slična onoj koja se nalazila u Retri sa crtežima i figurama nebeskih sazvežđa drevnih slavena.
Grci su se trudili da odgonetnu značenje zvezdanih bogova i onoga što je iznad njih bilo napisano, međutim slavenska nauka je za njih najvećim delom ostala nerešiva mistrerija.
Nakon toga oni su dali svoja tumačenja slavenskih sazvežđa i božanstava, onda su prekrstili Srpske bogove u grčka imena i od tada datira grčka mitologija. Ipak, i stari grci su nekada otvoreno govorili da su sveto zvezdano znanje dobili od Hiperborejaca sa severa, kako su nazivali slavene.
Pa su čak i ime boginje SERBONE, kako se inače zove ovaj radio, promenili u Artemida.

Kasnije je Rimsko carstvo zavladalo tim teritorijama gde se sada nalazi država Grčka, preuzelo od njih mitologiju, naslonilo je na već ukradenu od Eteruraca i opet je izvršena promena imena božanstva kao i korekcija mitova.
Ko su zapravo Grci i otkuda oni na toj teritoriji?
Po zvaničnoj istoriji - živeo je tamo veliki savez plemena, koji su se zvali Pelazgi, i zauzimala su ta plemena zemlje modernog Bliskog istoka i svu južnu Evropu, i imala su svoju kulturu, umetnost, moćnu vojsku i mornaricu ! A onda jednog dana, niko ne zna gde su nestala, a na njihovom mestu se pojavljuju Drevni "Grci" !!!
Iznenada i bez najave nestaju Pelazgi a njihovo mesto zauzimaju drevni Grci. Bez objašnjenja kako.

I ista ta istorija ne govori ništa o tome odakle su se "tamo" pojavili Drevni "Grci"! Ako uzmemo "verziju" lažne istorije koja se nudi širokim masama, onda bi se moralo makar napomenuti i to odakle su došla plemena Drevnih Grka. A ta plemena su morala onda da imaju i veliku vojsku! I ti vojnici morali su da razbiju u borbi ništa manje dobre ratnike Pelazga, koji su do poslednjeg branili svoju rodnu zemlju ... a ovi grčki vojnici su morali da razbiju vojsku Pelazga, a onda da ili poseku do korena sve žene, decu i starce Pelazga, ili da ubiju sve muškarce, svu mušku decu, i uzmu sve žene i djevojke kao svoje trofeje !!! Na kraju krajeva, kada se pomera kroz ogromni prostor ogromna masa ljudi, a posebno vojnici, među njima je uvek veoma mali broj žena, koje prve umiru zbog teških uslova puta! A ako je deo Pelazga otišao, opet, gde su otišli, i šta je sa njima? Ali o svemu ovome savremena "istorija" ćuti !!! Isto, kao i o mnogo čemu drugom, a istovremeno zahteva da se zove nauka !!!
I upravo zbog toga, sada se može tvrditi da civilizacija drevne Grčke nije ništa drugo do civilizacija koju su stvorili Pelazgi, koji su preživeli katastrofu od pre 13026 godina ( 2017.god.)
Na kraju krajeva, savremena "istorija" skromno navodi da je pre civilizacije antičke Grčke, na njenom mestu bila civilizacija Pelazga - Slovena, tj Srba, koji su neznano nekud "nestali"! Čak su i žreci Drevnog Egipta jasno saopštili, da su plemena Bele Rase Starog Sveta primile snažan udarac Imperije Atlantide (Novog Sveta), i da su ona preci Pelazga i Jelina!
Zapravo, u svom "Dijalogu" Platon opisuje rat između Antlanja (Atlantida) i Velike Asije i njegov rezultat. Pri tome, Platon se poziva na činjenicu odakle je dobio tu informaciju. Tamo je Platon dao konkretan osvrt na izvor informacija u vezi Atlantide. Žreci Drevnog Egipta, koji su saopštili ovu legendu Solonu, koji je, po svoj prilici sa Krita, kao devedesetogodišnji starac preneo je to svom desetogodišnjem unuku - takođe na Kritu - a on jednom od učesnika Platonovog "Dijaloga".
Iz Dijaloga Platona sledi da je Imperija Anta, na samom početku rata za svetsku dominaciju, uključivala u sebe, ne samo prestonicu-ostrvo, već i deo američkog kontinenta, koji drevni Egipćani nisu delili na Severnu i Južnu Ameriku! A u trenutku prve konfrontacije Novog i Starog Sveta, u Imperiju Anta je bila uključena i zemlja na severu Afrike, pa čak i deo jugozapadne Evrope, o čemu se govori u Platonovim "Dijalozima". Evo šta su mu žreci rekli:
"I Evropa do Tirenije (Tirenija, ili Etrurija i Etrusija - region u centralnoj Italiji, u blizini obale Tirenskog mora). I sve ove združene snage su bile poslate, da jednim udarcem porobe i vaše i naše zemlje i uopšte sve zemlje na toj strani moreuza. Tada je, Solonu, rečen brilijantan dokaz njihove hrabrosti i snage: Zbog svoje hrabrosti i iskustva u ratovanju na čelu odbrane protiv Antlanja su bili preci Jelina.."
Na tom mestu, žreci Drevnog Egipta, objašnjavaju Solonu ulogu, koju je imala tokom rata između Novog i Starog Sveta za svetsku dominaciju, država koja je bila na mestu savremene za Solona Atinske države! Žreci Drevnog Egipta, govore o tome, da je drevna država, koja je bila na mestu Atinskog carstva, postojala pre svih ostalih Jelina!
Drugim rečima, žreci Drevnog Egipta identifikovali su plemena Bele Rase, koja su živela u to vreme u Evropi u savremenoj njemu Jelinskoj državi! Međutim, prema modernoj "verziji" istorije sveta, nikakvih Jelina pre trinaest hiljada godina u Evropi nije bilo, baš kao što tada nije bilo nikakve države Jelina! A pojavu drevne grčke civilizacije savremena "istorija" beleži tek u drugom milenijumu pre Hrista, ne pre! I razbija moderna "istorijska" nauka istoriju antičke Grčke na pet perioda: Ahejski (20. - 12.veka pne), Homerovski, ili "Tamni Vek» (11.- 9. veka pre nove ere), arhajski (8. - 6. veka pne.), klasični (5. - 4. veka. pne) i helenistički (3. - 2. veka pne). I u tom poslednjem periodu antičke Grčke pisani su događaji u Platonovim "Dijalozima" !
Drugim rečima, u vreme svog prosperiteta, civilizacija drevne Grčke bila je na dečjem nivou svog razvoja, čak i u odnosu na svoje pretke! I upravo zbog toga, sada se može tvrditi da civilizacija drevne Grčke nije ništa drugo do civilizacija koju su stvorili potomci Slaveno-Arijevaca, potomci Anta, ili, kako ih još zovu - Pelazgi, koji su preživeli katastrofu od pre 13 026 godina.
Pokušaj da se priča Solona iz "Dijaloga" Platona prikaže kao Platonova izmišljena "legenda", kako pokušavaju to da objasne "stručnjaci", ne prolazi! Opiranje potvrđivanja Platonovih informacija o Atlantidi ima još jedan razlog ... a razlog je veoma osnovan! Stvar je u tome, da je u istim "Dijalozima" Platona, u dijalogu, Timej izjavio da su preci antičkih Grka bila slaveno-arijevska plemena, ista plemena Anta, koja su napustila Veliku Asiju tokom zahlađenja, o čemu smo pričali u jednoj od prethodnih emisija. Oni su samo deo plemena Anta, koja su došla do Zapadnog mora-okeana (Atlantski okean) Vajtmanima i Vajtmarima preko okeana, a ostali su se naselili po južnim predelima Evrope.
Savremena istorija, filozofija i mitologija, priznaju drevne "Grke" za temelj savremene civilizacije !!! A kako sledi iz samih "Dijaloga" Platona, "Jelini" ništa nisu znali o svojim precima! A evo i dokaza za to: Citat iz Dijaloga:
«... pri tome on se trudio da im iznese svoj rodoslov, kao i po brojevima -broju generacija, koliko ih je prošlo od tada. Zatim mu je jedan od žreca rekao, čoveku u veoma poodmakloj dobi: "O, Solone, Solone! Vi, Jelini, večno ćete ostati deca, i neće biti starca među vama "," Zašto to kažeš "- upita Solon. "Svi ste vi mladi umom - odgovorio je on - zato što vaši umovi ne sadrže u sebi nikakvo predanje o pradavnim vremenima, iz generacije u generaciju nemate znanja o starim vremenima. …»
U ovom pasusu "Dijaloga" govori se o tome, da je civilizacija Helena još uvek mlada, veoma mlada, i zbog toga, nemaju pojma o svojim korenima! I žreci drevnog Egipta, kao nerazumnom detetu, pokušavaju da objasne Solonu prošlost njegovog naroda: Citat:
«…Već je bilo i dalje će biti raznih slučajeva gubitka života, i pri tome, najgore - zbog vatre i vode, i drugih, manje značajnih - hiljada različitih nesreća. Stoga je rasprostranjena kod vas legenda o Faetonu, sinu Heliosa, koji je nekada ukrotio očevu kočiju, ali je nije mogao poslati po putu njegovog oca, a samim tim spalio sve na Zemlji i sam poginuo, od munje. Hajde da, pogledamo ovo kao legendu i mit, ali u njemu ima i nešto istine.....»
U ovom delu, žreci Drevnog Egipta daju objašnjenje o "grčkom" mitu o Faetonu, sinu Heliosa. Nema smisla ovde davati ceo ovaj mit, svako može lako naći taj mit i saznati njegov sadržaj, po želji. Ali u komentarima o ovoj legendi-mitu, datih od žreca Drevnog Egipta, treba da se posvetimo detaljnije. Žrec kaže direktno, da iako je to mit i legenda, da sadrži i istinu! Počnimo sa činjenicom da je Helios, prema starogrčkoj mitologiji - Bog Sunca, a Faeton su oni nazivali planetu, čija se orbita ranije nalazila između Marsa i Jupitera.
U slaveno-arijevskoj tradiciji, ime ove planete-zemlje je Deja! Ova planeta je uništena na delove silom gravitacije, kada je ponovo došla u solarni sistem Planeta X ili planeta Smrti, ili Nemezida, ili Nibiru - pod ovim i drugim imenima je ova mala neutronska zvezda ušla u legendu različitih plemena i naroda. Planeta X - je sve što je ostalo od druge zvezde našeg planetarnog sistema. Nekada je naše Sunce imalo zvezdu-satelit, koja se u trenutku pretvorila u supernovu. Njeni delovi su u eksploziji, zvezde supernove, postali osnov za formiranje Sunčevog planetarnog sistema, a ugarak zvezde-pratioca evoluirao je u malu neutronsku zvezdu čija se orbita dramatično promenila posle eksplozije.
A od tada planeta X ima veoma eliptičnu orbitu, koja, štaviše, ima veliki ugao u odnosu na orbitu solarnog sistema. Dakle, planeta X se pojavljuje u solarnom sistemu svakih tri hiljade i šest stotina godina! I svaki put, ulazeći u Sunčev sistem, ova mrtva zvezda svojom snažnom gravitacijom izaziva nagli porast solarne aktivnosti sa svim potonjim posledicama. Poslednji put je planeta u Sunčevom sistemu bila 2003. godine i trebalo je da dovede do toga da naše Sunce postane Supernova, ili kako su stručnjaci pisali, minimum - Mininova! I u jednom i u drugom slučaju život na našoj Midgard-Zemlji bi bio uništen, zbog činjenice da bi prilično bliskim prolaskom pored Midgard Zemlje, planeta X, između ostalog, povukla sa naše zemlje celu atmosferu snagom svoje gravitacije, itd, itd. To se nije dogodilo, jer je orbita planete-X promenjena za 90 stepeni, i ona je napustila Sunčev sistem zauvek!
Ali to nije bitno sada, već ako izračunamo od 2003 godine, 3600 godina unazad, nalazimo da je pretposlednji prolaz planete X (ako ne računamo poslednji prolaz 2003. godine) bio oko 1600 godina pre naše ere. A to je, otprilike, u sredini prvog perioda "drevnogrčke" istorije, koji "istoričari" zovu ahejskim (20. - 12. vek pne). Dakle, kod "drevnih Grka" rođena je legenda o Faetonu, koji je izgubio kontrolu nad očevom kočijom - Heliosom, Suncem! Kao rezultat toga, Sunce je pretilo da spali sav život na Zemlji i da bi spasio Zemlju od uništenja, Helios je uništio svog sina Faetona sa svojih kola, čiji su konji odbili da slušaju Faetona.
U stvari, planeta X, prolazila je onda preblizu planete Faeton, ili zemlje-Deje, izbacila tu planetu iz svoje orbite, što je dovelo do toga da je sila gravitacije rasturila planetu na delove, i od tada je ona pojas asteroida, čije se orbite seku u tački, u kojoj je ranije bila orbita Faetona (Zemlje Deje). I između ostalog, prolazak planete X je zatim izazvao nagli porast aktivnosti Sunca, što je dovelo do toga da je Sunce počelo svojim zracima da prži Midgard-Zemlju. Zapravo, na to su Solonu ukazivali žreci Drevnog Egipta, kada je on govorio o legendi-mitu o Faetonu, da ima istine u tome!
U jednom od odlomaka "Dijaloga" Platona, žreci Drevnog Egipta Solonu objašnjavaju kako su žreci njihove zemlje uspevali da sačuvaju za buduće generacije informacije o događajima, iz generacije u generaciju, još od najranijih vremena. I zašto su ljudi njihove zemlje uspevali da sačuvaju svoju pismenost, u to vreme kada preci savremenih Solonu "Jelina" to nisu uspeli! I oni i dalje objašnjavaju razloge za neznanje "Jelina", koji nisu sačuvali informacije iz prošlosti svog naroda, jer su svaki put nakon prirodnih katastrofa ostajali samo nepismeni i neučeni! Citat:
„I vi iznova počinjete ispočetka, kao da ste se tek rodili, ne znajući ništa o tome, šta je bilo u davnim vremenima u vašoj zemlji ili u našoj. Uzmimo, vaše porodično stablo, Solon, koje ste upravo izložili, ono se uopšte ne razlikuje od dečjih bajki. Dakle, vi čuvate uspomenu na samo jedan potop, a u stvari, bilo ih je mnogo ranije; Osim toga, vi ni ne znate da je prekrasni i plemeniti rod ljudi živeo nekada u vašoj zemlji. Vi sami i sve u vašim gradovima potičete od tih retkih, koji su ostali od tog roda ...“
U ovom delu, žreci Drevnog Egipta, Solonu objašnjavaju razloge zašto su legende-mitovi o atinskoj državi, kao i drugih Jelinskih država tog vremena, nastale na neznanju o prošlosti svog sopstvenog naroda! I oni mu govore, da je cunami uništio gradove i uništio kulturu predaka "Jelina" i to ne jednom! A onda su preživeli u planinama pastiri i stočari ponovo naseljavali zemlju svog naroda. I još ... Žrec kaže Solonu, da zbog toga ni Solon, niti njegovi sugrađani ne znaju ništa o njegovim dalekim precima, jer su svaki put preživeli sve počinjali ispočetka, od nule! I danas se njemu (žrecu) "Jelini" javljaju kao divlji potomci svojih predaka, koji su imali najveću kulturu i savršen društveni sistem, u odnosu ne samo na savremenu atinsku državu, već i u poređenju sa svime, što je poznato žrecima Drevnog Egipta!
Ovo još jednom potvrđuje sadržaj slaveno-arijevskih Veda u kojima se govori o tome, da je pre rata, izazvanog od Imperije Anta u želji za svetskom dominacijom, na prostorima Velike Asije ili Svete Rasenije bio društveni organizam sa veoma visokim evolutivnim nivoom i direktno se dokazuje postojanje visokorazvijene civlizacije belih naroda upravo na prostoru na kome se mi nalazimo, sve do Sredozemnog mora !!! I to još pre planetarne katastrofe od pre 13026 godina.
Ali to nije sve !!! Iz reči žreca Drevnog Egipta treba da bude jasno da su "Jelini" udaljeni potomci evropskih Anta, koji su živeli na zemljama južne Evrope nakon preseljenja iz predela Velike Asije! Ali to nije sve! Kao što proističe iz reči žreca Drevnog Egipta, tzv "Jelini" nisu došli od nekuda ili su odlazili, već su potomci tih Anta, koji su ranije živeli na istoj zemlji !!! Baš kao i drugi narod Pelasti, koji su živeli pre Jelina na istoj zemlji, kao i drugi narodi do Pelasta, čije se ime, iz jednog ili drugog razloga, nije sačuvalo! Svi ti narodi do Pelasta, i posle njih, uključujući i Jeline - direktni su potomci Evropskih Anta! I onda sve dolazi na svoje mesto: Pelasti su preci Jelina! A onda nestaje apsurd oko nestanka velikog plemena Pelazga i pojave "Jelina" niotkuda. To potvrđuje i sledeći pasus iz Platonovih "Dijaloga":
«…vi ništa ne znate o tome, jer su njihovi potomci u mnogim generacijama umirali ne ostavljajući nikakav zapis. U međuvremenu, Solon, pred veliku i razornu poplavu i uništavanja vaše države, sada poznate pod imenom Atina, bili su ti ljudi u vojnoj veštini prvi, a savršenstvo njihovih zakona je bilo iznad svih; predanja im pripisuju takva dela i dostignuća, koja su najbolja od svega što znamo pod kapom nebeskom.…»
U ovom odlomku "Dijaloga" od Platona žrec Drevnog Egipta saopštava Solonu o postojanju države na mestu Atine, pre velikog i razornog potopa (pre 13 026 godina), briljantnog i savršenog uređenja, koju su stvorili drevni preci savremenih "Jelina", o kojima njihovi potomci - "Jelini "ne znaju ništa! I još govore i o tome, da je do planetarne katastrofe pre 13 026 godina kod evropskih Anta postojala pismenost, kao što je bila u onim mestima odakle su došli pre oko dvadeset hiljada godina. I ne samo pismenost, već i visoko razvijen društveni organizam-država, kao i plemeniti i hrabri ljudi koji su već imali savršen društveni poredak. I tako, njihovi potomci koji su sebe nazivali Jelini, bili su gotovo divljaci prema svojim precima!
I to se poklapa sa podacima iz slaveno arijevskih Veda, u kojima se navodi da su preživeli planetarnu katastrofu pre 13 026 godina pali na nivo primitivnog društva, sa svim kasnijim posledicama. A ipak - nakon nesreća koje su se događale iz različitih razloga, preživeli su uzimali nova imena, davali sebi lokalna imena, što su posle pametno iskoristili falsifikatori prošlosti Zemlje! Iako su to sve bili potomci istog naroda Srbskog, tj Rasa !!!
Hajde da pokušamo, da se pozabavimo "velikom i strašnom" Grčkom. Suprotno popularnom i sveprisutnom verovanju, ova država se pojavljuje na svetskoj mapi, ne pre 4.000 godina, već strogo 1830. godine. U prošlosti, ta država nikada nije bila Grčka.
Pre nego što je nacrtano na karti, ovo područje bilo je deo Otomanskog carstva. Pre toga - deo Istočnog rimskog carstva. Još ranije, zvanična verzija kaže, deo Rimskog carstva.
Ako zaista kopamo duboko, u Rim, ta zemlja je preuzela kontrolu nad makedonskim teritorijama, čijim se sadašnjim naslednikom može videti slovenska Makedonija. Ona je i tada bila ne manje slovenska. Pošto je bila slovenska, neizostavno se nameće ko su bili njeni stanovnici. Tu je Aleksandar Veliki rođen. Još u ranijim vremenima bilo je nekih malih gradova-država (polisa). Činjenica je da postoji - prema naučnim podacima, država koja se zove Grčka, a koje u stvarnosti istorije nikada nije bilo.
Zašto je bilo potrebno nacrtati je na karti i odakle takav naziv?

Neki ljudi veruju da se ime novorođene zemlje javilo jer ta mesta naseljavaju Grci od davnina. A ovi Grci su navodno strastveno želeli nezavisnost. Svih 4.000 godina u kontinuitetu i dobivši ga, odmah su nazvali svoju zemlju Grčka. Sami "Grci" svoju zemlju zovu Hellas a sebe Jelini. Oni za to očigledno nisu tražili dozvolu od nekoga ko je na političkoj mapi ucrtao Grčku.
Grešku misterioznog "velikog kartografa" neko je pokušao da prikrije. Našoj pažnji oni nude neku verziju "graikah" (jednu od prvih verzija grčkog jezika), a njihov mitski prapredak je nosio navodno ime Graikos. Navodno, nekada davno, ti "graiki" su živeli tu. Međutim, i sami naučnici kažu, da su iz mnogih malih naroda, od onih koji su naseljavali tu zemlju u prošlosti, bila samo dva osnovna - Jonjani i Dorjani. Jonjani nisu u skladu sa genetskom čistoćom. Oni pripadaju južnom tipu - svetle puti, sa tamnom kosom. Dorjani su - plavokosi. Nema "graika" na horizontu nigde.
Svi ti napori, ionako su uzalud, jer još uvek ne objašnjavaju navodnu želju Grka da dobiju nikada ne dobijenu nezavisnot. Oni ne objašnjavaju zašto su iznenada dobili ime kojeg se stanovnici tih oblasti ne sećaju hiljadama godina, ako "graiki" nisu izum modernih istoričara. Čak i kada je reč o Grčkoj, Grčke, kao suverene zemlje, nikada nije bilo. Između jezika Grka u srednjem veku, i onog kojim pričaju danas u Grčkoj, ogroman je ambis.
Prvo, prema naučnicima, postojao je određeni starogrčki jezik iz 2000. godine pne do 5. veka n.e. Ovaj jezik je izumro. Navodno, na osnovu toga pojavila se masa dijalekata, koji su vremenom postali nezavisan jezik.
Međutim, veruje se, da se taj mrtav jezik u 6. veku nove ere, koristio samo u određenim krugovima Vizantije, kao književni i naučni. Čak i tada, većina žitelja današnje Grčke nije znala da priča na tom "grčkom" jeziku. Ovo je, prema istoričarima, trajalo sve do 16. veka, i "grčki" jezik se tada naziva "srednjegrčki."
Ne može se tačno reći šta je to prvobitni srednji grčki jezik. Savremeni istraživači proučavaju njegove karakteristike po kasnijim kopijama i prevodima. Najpoznatije su Hronike Mala i Teofana. Te hronike naravno nisu Originalne.
Posle pada Vizantije, tokom vladavine Otomanskog carstva, dogodile su se značajne promene u jeziku Grčke. Međutim, nakon sticanja nezavisnosti teritorije 1830. godine, počeli su aktivni procesi nametanja posebnog pravila lokalnom stanovništvu u govornom i pisanom jeziku. Narodu Jelinima, koji ionako nisu govorili srednje grčkim, predlagalo se da odu na "kafarevusu." "Kafarevus" je veštački stvoren kroz drevni jezik, od Jelina "grupe građana", sa dodatkom arhaičnog govora, preuzetog iz ne baš preciznih prevoda i kopija srednjovekovnih grčkih tekstova. Sve u svemu, to je veštački entitet.
Sada se taj lingvistički bućkuriš zove Savremeni grčki jezik. Sličnost između ukrajinskog društva i grčke kafarevuse je tolika da blješti, kao da su ovi događaji iz jednog istog scenarija i jednog centra. Scenarista je, naravno, takođe jedan. Na prvi pogled, to je potpuna besmislica. Zašto silovati nekoliko miliona ljudi, terajući ih da govore rečima i izrazima koje ne poznaju?
U slučaju Ukrajine to je više ili manje jasno - oni žele da podele jedan narod koristeći jezik kao nosioca kulture. Ali Grci se ne dele, njima se nameće zamena jezika. Postoji još jedna činjenica: "Veliki kartograf" ne samo da je stvorio zemlju koja nikad nije postojala. Ne samo da joj dodeljuje ime koje istorijski nije potkrepljeno, već isto tako želi da narod te zemlje (po svemu ne grčke), govori na grčkom jeziku, istim kakvim su pisani stari tekstovi.
Za one, koji preoblikuju svet, u stvaranju države "Grčke" to ima veoma važno značenje. Grčki jezik se u više navrata pominje u srednjem veku, kao protiv teža latinskom. Ovu činjenicu je teško sakriti. Samu po sebi. Kako to - grčki jezik postoji, a Grčka ne postoji? Za tu svrhu je neophodno, stvoriti je na mapi.
Postoje i drugi razlozi. Jasno je da je grčki - poseban jezik, On nije jezik pastira. S druge strane, tu je napredna civilizacija u vidu ruševina gradova širom Mediterana. Ti geadovi i ta civilizacija treba nekom da se pripišu, ali ne Srbima. Ili Rasima.
Iz tih razloga, izbegavajući istinu, oni su stvorili mit o antičkoj Grčkoj i Grcima kao tvorcima velike kulture. I zašto bismo imali nekakvu sumnju u ovu verziju prošlosti. Svi nam upiru prst pred očima I govore: to je - Grčka, to su ostaci njihove velike kulture, to su - Grci, potomci tih velikana.

Međutim, slovo «G» se može pročitati na dva načina: kao "G" i kao "Ž". Neki istraživači veruju da se reč GREECE čita kao "sveštenik". Naziv Grčki čuje se i razume u potpunosti na starosrpskom i ruskom kao ŽREČKI. A latinski natpis «graeca lingua» (grčki jezik), treba čitati kao "na jeziku žreca" ili "sveštenički jezik." Ovakvo tumačenje eliminiše sve apsurde i nedoslednosti. Sveštenički (jezik žreca) -Grčki ne treba posmatrati kao jezik bilo koje mediteranske zemlje. To je bio jezik sveštenika. I odmah je jasno zašto taj naziv ne žele da ispravno pročitaju. Oni koji crtaju virtuelnu mapu sveta, ne mogu da dozvole da se shvati da je osnova napredne kulture Mediterana bio srpski jezik, a da je taj sveštenički jezik stigao sa prodiranjem tamnih sila na južne teritorije Evrope.
Zatim, jasnija je situacija, zašto su naučni i poetski tekstovi napisani svešteničkim jezikom. To je zato što je to u oblasti delatnosti sveštenika.
Treće, postaje jasno zašto sveštenički jezik u različitim vremenima nije bio u širokoj upotrebi u ovim oblastima, ali je ostao stabilan (iako navodno mrtav). To je zato što je većinsko stanovništvo tih prostora moglo biti pretpostavljeno Srbi, a ostatak stanovništva je bio pomešan.
Moguće je da su osnovu stanovništva činili Srbi, čiji je govorni jezik bio isti, ali posao (sveštenički) bi mogao biti malo drugačiji, na primer, u cilju očuvanja znanja od neupućenih. Isto tako, na isti nači podrazumeva se i mesto latinskog u zapadnoj kulturi. Takođe svešenički jezik.
Hajde sada da vidimo konkretnije kako je nastao današnji Grčki jezik. Država Grčka se pojavila po prvi put u istoriji na političkoj karti u prvoj polovini 19. veka izdvojivši se iz Otomanskog carstva. Grčka je stvorena vojnom pomoću Britanije i Francuske i uz znanje ruskog cara Nikolaja I .
Spor, kakav će biti jezik u nezavisnoj grčkoj državi po prvi put je izbio krajem 18. veka. U to vreme, po jezičkom pitanju u Grčkoj je vladao potpuni haos. Jezika je bilo mnogo. Njih su delili na "narodne govore", koji su se razlikovali od regiona do regiona i na "arhaične", to jest stare. Pri tome, koji iz starih jezika je "starogrčki", a koji je "srednje grčki" (vizantijski) i koji jezik od kog dolazi, sami grci tada nisu znali.
Za "arhaični" jezik smatran je govor Fanariota. Fanarioti su iz severo-zapadnog istambulskog kvarta Fanar, gde je u osnovnom živela posebna privilegovana kasta, koja se sastojala od "bogatih i plemenitih" grka, kao i helenizovanih vlaških i albanskih porodica. (Prvobitno je među fanariotima bilo mnogo Srba, ali onda je njihov broj bio sveden na minimum). Fanarioti su činili okruženje Vaseljenskog Patrijarha. Grčki Carigradski Patrijarh bio je apsolutni verski i administrativni vladar svih hrišćanskih ortodoksnih podanika u Osmanskom carstvu, nezavisno od njihovog etničkog porekla. (Turskom sultanu-halifu je zapalo da upravlja "nevernicima". Činio je to preko svojih šest vazala - verskih prvojerarha. Svi stanovnici carstva su po verskom principu bili podeljeni na zajednice - milete. Pravoslavni: grci, srbi, bugari, vlasi, itd, bili su jedan millet-i-rum (rumski millet, bukvalno "rimski (romejski) narod").
Separatistički nastrojena grčka inteligencija, zasnovana, kako to i biva u takvim slučajevima, u inostranstvu, već dugo je sanjala o svojoj nezavisnoj državi. Osnova nove države, po njihovom planu, trebalo je da budu ortodoksna vera i grčki jezik. Ako je sa verom sve bilo u redu, onda se jezik morao izmisliti. Verovali ili ne, ali na prelazu iz 18. u 19. vek kod grka nije postojao njihov jedinstven, nacionalni jezik, na kome bi mogli da se napišu Ustav i drugi zakoni i obavljaju administrativni poslovi. Turski jezik, koji su svi grci koristili za ove svrhe, činilo se da nije solidan.
Ekatarina Druga je planirala projekat rekonstrukcije grčke države. On je izložen u poverljivom pismu austrijskom imperatoru Josifu II od 10 septembra 1782. godine. Projekat je predviđao uništavanje Otomanskog carstva i podelu njegove teritorije između Rusije, Svetog Rimskog carstva i Venecijanske republike. U Carigradu je trebalo da oživi Vizantijska vlast na čelu sa unukom ruske carice, kome je dato ime osnivača grada — Konstantin.
Filiki Eterija - je tajna organizacija 19. veka, čiji je cilj bio rušenje osmanskog vladanja Grčkom i stvaranje nezavisne grčke države. Članovi društva su, uglavnom bili mladi grci - fanarioti iz Rusije i lokalne grčke vođe. Društvo je pokrenulo lokalni grčki rat za nezavisnost u proleće 1821. godine. Rat je vođen oružano uz pomoć Rusije, Velike Britanije, Francuske i niza drugih evropskih sila. I završen je 25. maja 1832. godine konačnim priznavanjem Grčke kao nezavisne države.
Filiki Eterija je bila pod jakim uticajem masonerije. Tim vođa nazvali su "Nevidljiva moć". Od samog početka ona je bila obavijena misterijom. Smatralo se da su mnoge istaknute ličnosti bili njeni članovi. Ne samo Grci, već i značajni stranci, na primer, kralj Rusije Aleksandar I .
U stvarnosti, u početnoj fazi, nevidljivi organ se sastojao samo od tri osnivača.
( Nikolaos Skufas iz pokrajine Art, Emanuel Ksantos iz Patmosa i Atanasija Tsakalov iz Janine ). Od 1815. do 1818. još pet čoveka je dodato u nevidljivu upravu. 1818, nevidljivi organ je preimenovan u "Autoritet Dvanaestorice apostola" i svaki apostol je bio odgovoran za određenu oblast.
Organizaciona struktura je bila piramidalna sa "Nevidljivim organom" koji je koordinirao sa vrha. Malopre smo ga nazvali Velikim kartografom. Niko od članova nije imao prava da ga išta pita. Na delu je vidljiva parazitska struktura upravljanja i jasno je kome je stalo do stvaranja države Grčke.
Mnogi grci iz prostog naroda uopšte nikada nisu znali grčki jezik. Oni su zapravo bili bez pisma (nepismeni).
Ostali grčki obični građani su znali da govore na grčkom. Ali ne na grčkom, na kome bi trebalo. Razgovarali su na dijalektima proizišlim iz srednjovekovnog vizantijskog (romejskog) jezika — na primer, pontijskom, kapodokijskom i drugim. Svi ovi "romejski" su bili arhaični. U početku namenjeni za usmenu komunikaciju, dijalekti su imali izuzetno mali rečnik — ne više od 4-5 hiljada reči. Ne samo Ustav, već ni nekoliko njegovih članova na ovim jezicima nije bilo moguće formulisati. Međutim, postojao je kod ideologa grčkog separatizma adut — takozvani "starogrčki" jezik. Ne znamo koliko je ovaj jezik star, ali nije bio mrtav. Naprotiv, aktivno i uspešno se razvijao u određenoj sredini.
Liturgijska aktivnost sveštenstva od prve polovine 16. veka. koncentrisana u patrijaršijskoj školi u Carigradu - u "Helenskoj Akademiji", služila je kao model za sve druge grčke gradove. Iz Akademije su izlazili brojni naučnici-skolastici. Pisani su mnogotomni naučni zbornici radova iz teologije, istorije, geografije itd., nepristupačni masi. Izuzetak je bio carigradski patrijarh Kiril Lukatis (Lukar), koji je pokazao veliko interesovanje za narodni jezik i akreditovao je jeretike za prevod Jevanđelja na narodni jezik i ispovedanje vere. Generacija za generacijom pedantnih naučnika je kultivisalo mrtvu starinu; visoko sveštenstvo čak i u svakodnevnom životu upotrebljavalo je starogrčki jezik. Od početka XVIII veka velika Porta je počela da privlači prosvetljene grke sebi na službu.
One koji su služili na dvoru turskog sultana grci su zvali Fanariotima, po imenu kvarta Fanari u Carigradu, gde je živeo patrijarh. Neki Fanarioti na početku XVIII. v. imenovani su od strane vladara turskih oblasti na Dunavu (Moldavija i Vlaška).
Kao što vidimo "starogrčki" jezik i jezik grka-fanariota — je jedno te isto.
Nacionalne elite su smislile "drevnu" istoriju "drevnu" literaturu, objavili su svetu da su ugnjetavani i odlučili su da se odvoje.
"Starogrčki" je za pisanje Ustava sasvim odgovarao. Ali nevolja je bila u tome, da napisane na drevnogrčkom mudre zakone, niko od grka ne bi razumeo.
Grčka inteligencija je pronašla izlaz i iz ove situacije. Na početku živeći u Parizu Adamantios Korais je predložio "srednji put", kombinujući "govorni" i "starogrčki" jezik. Tako je rođena prva opcija novogrčkog "kafaverusa" ili "čistog" jezika, zadržavajući gramatiku i reči drevno grčkog sa narodnim izgovorom.
Ubrzo je "kafaverusi" ponuđena alternativa - "dimotika" - druga varijanta novogrčkog, navodno, sistematizovan i očišćen "narodni" jezik. Dugo vremena "kafaverusa" i "dimotika" nisu mirno koegzistirali, čak je bilo uličnih sukoba između pristalica te dve verzije. Nacionalnim jezikom smatrala se "kafaverusa" . Na njemu je vršen rad u kancelarijama i njega su izučavali u školama. Prirodno je došlo do interakcije između jezika. Preciznije reči iz bogatije "kafaveruse" ulilvale su se u početku u oskudnu rečima "dimotiku". Kao rezultat toga dimotika je evoluirala do te mere, da je 1976. godine proglašena zvaničnim jezikom u Grčkoj. A "kafaverusa", se polako zaboravljala.
Zbog netrpljenja srpske pravoslavne hrišćanske crkve od strane turske vlasti, Grčka ortodoksna crkva je dobila prostor od turaka i iskoristila ga i uspela da izdejstvuje da pošalje svoje sveštvenstvo u Srbiju i da se nametne kao vodeća pravoslavnim Srbima. Praktično je grčko sveštenstvo tada prekrilo Svetosavlje, koje im inače i nije bilo po volji. Kako se to desilo? I kako su o bekstvu patrijarja Arsenija u Austriju pričali pećki turci i arnauti? Evo kako, ostalo je to i zapisano:
"Patriarh grčki jednom ode caru na posetu, cara je lepo razgovorio, te ga ovaj zadrži na ručku. Kad je patriarh video, da je car dobre volje odpočne:
"Čestiti, jedini i najmoćniji na zemlji care! poslušaj me roba tvoga, a za tvoju korist i sreću, pa ako je dobro učini, a ako je ludo nemoj me kazniti."
Car mu se obeća, da mu neće ni vlakno s glave Faliti. Patriarh nastavi:
"Tvoje je carstvo jedino na zemlji najveće i najsilnije; jer si pokorio carevinu srpsku, koja je jedina i najmoćnija na zemlji bila, ali je nesi sasvim utukao. Ti si ubio zmiju, ama je nisi sasvim utukao. Ta zmija ima glavu u Peći usred srca te Srbije, i dok je god ona i naroda srpskog neće tvoja carevina biti mirna; nego me poslušaj šta ću ti reći: Patriarha sa svima prvim ljidima u zemlji, ili ubi, ili proteraj, ili izturči. Ako ostane što od begstva glavnih ljudi, sve izturči ili pobi, samo ostavi od ovih glavnih i prostog naroda nejač neka se mole bogu po svom zakonu i meni ih predaj, pa se nikada i ničega ne boj. Zemlja će ti biti uvek mirna, a ako baš nebude ja sam tu i moja je glava tu, tu su vladike koje će tamo slati u mesto pa ih, uvek možeš pogubiti. Ne boj se da će one sa Srbima ići na te i ove protivu tebe dizati. Mi se odavna mrzimo i nikada se ne možemo voleti. Moje su sve vladike Grci i Bugari a od Bugara i Grka, a naročito prvih, nema većiji neprijatelja Srbima. I mi bi se mogli kadgod sa Srbima samo pomiriti, ali ne voleti, a Bugari nikad ni doveka. Kad izteraš, ili isečeš, srpskih patriarha i prve ljude, ti taj sav narod prozovi Bugarima, pa se ništa na svetu ne boj..."

Seoba Srba pod Čarnojevićem je upravo posledica ovoga što smo sada čuli. Na mesto raseljenih Srba, turci su na njihovo mesto naselili šiptare. To stanje je trajalo sve do srbskog oslobođenja od Turaka. Pa i nadalje..
Interesantno je videti koja su srpska plemena naseljavala u svoje vreme teritorije današnje Grčke, a koja su u međuvremenu postali Grci. To navodi Nikolaj Durnov 1891 godine u knjizi Države i narodi Balkanskog poluostrva. U Tesaliji i Epiru su živela plemena Vojnići i Velegostići. Na jugozapadu od reke Bistrice gde je bio grad Srbica živeli su Sagudati, Dragovići, Brsijaci ili Bazjani, Velesići, Vojinići, Strmenići. Duljebi su živeli na ostrvu Ščir. Obrazovani i naučeni Grci su bili za srpska plemena isto što kondotijeri (najamnici, plaćenici) za evropske narode u srednjem veku. Odtuda je u sv. hilindarskom rukopisu napisano ovo: "velikija bjeda ot lukavago roda Grčeskago!"
Irodot i ostali opisali su propasti srpskih plemena u Maloj Aziji. Takozvani Jonjini maloazijski, bili su zbor s koca i konopca iz svih tadanjih grčkih republika. Oni kao bezkućnici gde god su došli pobili su sve odrasle muškarce, a starce i babe ostavili za rad, mladiće strpali u svoje hareme, a žene, kćeri i sestre pobijenih uzeli su za sebe, jer oni nisu imali žena sa sobom.
Po Irodotu i Pauzaniju: "Grčki kolonisti, pošto osvojiše Milet, pobili su sve muškive, a žene i devojke uzeli su nasilno za se".
Tako su to radili prosvećene Jelini, a kad njih pokoriše krvožedni Rimljani, onda opet nastupi takva ista i još gora i crnja scena za srpska plemena koja su živela kako u Evropi , tako isto i u M. Aziji.
Strumljani su živeli oko Soluna. U 7. veku zbog napadanja bugarskih tatarskih hordi 208 000 hiljada Srba se preselilo u Vitiniju u Malu Aziju.
Nikolaj Durnov dalje navodi i borbe Srba protiv Grka na današnjoj teritorij Grčke države. Pa kaže:
U polovini 10. veka Srbi oslobodiše svoje zemlje i rasteraše iz njih Bugare. 1018. godine srbske zasebne kneževine potpadoše pod Vizantiju i sva Srbija bi poverena upravi namesnika grčkog cara. Oko 1040. godine srpski knez Stefan Vojislav Dobroslav zbaci vladu Grka, pa za tri godine odbijaše njihove napade. U vreme kada Srbi odbijahu nasrtaje Grka, Grci razbiše 40 000 Srbo Makedonskih Slovena pod Solunom i godine 1041 sasvim ugušiše slovenski ustanak u Makedoniji. Godine 1065 Pečenjezi pređoše Dunav i opustošiše Makedoniju do Jelade; uskoro za tim njih su Grci žestoko potukli; jedan deo njihov, više od 60 00 na svagda se naseli u Makedoniji. Od 1073 – 1091. godine Srbo Sloveni ratovali su s Grcima više puta – mada im nije uvek ispadalo za rukom. Godine 1153, Srbi, posle nesrećne bitke sa Grcima, priznaše njihovu vlast i plaćahu im danak do kraja 12. veka. U to vreme vladao je u Srbiji Stevan Nemanja, koji je sabrao srpske zemlje ujedno. A naslednik Stefana Dečanskog, sin njegov Dušan Silni, zbacivši svog oca s prestola doveo je srpsko carstvo do najveće sile i slave. Ponovivši uskoro posle stupanja svoga na carstvo, vojnu sa Grcima, on je za vreme dvajestogodišnje svoje vlade oteo od njih svu Makedoniju sem Soluna, Trakiju do reke Marice, Albaniju, gotovo ceo Epir i svu Tesaliju.
Smrću cara Dušana carstvo Srba se raspalo, a oslobođenjem od kasnijeg Turskog osvajanja tih teritorija, pomoću Francuske, Britanije i Rusije, preko grčke ortodoksne ckve je stvorena država Grčka, u kojoj su svi narodi koji su tamo živeli, ponajviše Srbi, postali etnički Grci.
Uz pomoć frаncuskih trupа i vojnog pritiskа Britаnije i Rusije, Grci formirаju 1828. godine Vlаdu nа Peloponezu.Nа čelu novoformirаne republikаnske Vlаde, bio je Joаnis Antonios Kаpodistriаs koji je ubijen već 1931. godine, u spletkаmа strаnih obаveštаjnih službi.
Nа uprаžnjeno čelo Grčke, dolаze prаvi zаverenici, tj. nemаčki princ Oto – Bаvаrski sin Ludvigа I, krаljа Bаvаrske i Tereze Šаrlote. Kаko je Oto imаo 17 godinа (kаdа je stigаo u Grčku), kаo regent (koji će u ime Otа vlаdаti Grcimа) stigаo je i grof Jozef fon Amаnsperg, tаdаšnji ministаr inostrаnih poslovа i finаnsijа Bаvаrske krаljevine. Grof Armаnsperg je bio čаk i predsednik Vlаde Grčke. Krаlj Oto I je bio od mаlih nogu oduševljen grčkom istorijom, аli i rаzočаrаn što vidi nа sve strаne slovensko stаnovništvo u Grčkoj, pа čаk su i Šiptаri činili u to vreme većinu stаnovništvа u Atini. On je uz pomoć nekih (tаdа vodećih) nemаčkih istoričаrа, uspeo dа nаmetne svetu fаlsifikovаnu istoriju Grčke, i zаpočeo helenizаciju svegа (nа tlu) ove nove zemlje.
Od nemаčkih nаučnikа, koji su se prihvаtili fаlsifikovаnjа istorije Srbа i Slovenа izdvаjаju se:
– Johаn Cojne, geogrаf
- Johаn Drojsen, istoričаr
Nemаčki princ Kristijаn Vilhelm fon Šlezvig-Holštаjn, iz severnonemаčke plemićke porodice – Oldenburg, postаo je novi (drugi) krаlj u celoj istoriji grčke držаve, pod imenom Georg I (vlаdаo: 1863-1913). Mаdа je rаšireno uverenje dа je grčki krаlj Georg I po nаcionаlnosti Dаnаc, to uopšte nije tаčno, jer mu je mаjkа bilа Nemicа Lujzа Vilhelmа fon Hesen-Kаsel, а otаc tаkođe Nemаc Kristijаn fon Šlezvig-Holštаjn, koji je postаo krаlj Dаnske, pod imenom – Kristijаn IX (vlаdаo: 1863-1906). Uprаvo je ovа porodičnа vezа sа Dаnskom, izvor zа pogrešаn nаčin zаključivаnjа o nаcionаlnoj pripаdnosti ovde pomenjаnog nemаčkog princа.
Nemci zаjedno sа Grcimа mаsovno su (i veomа vulgаrizovаno) menjаli nаzive toponimа nа prostoru sаdаšnje Grčke, direktno fаlsifikujući istorijsko nаsleđe Srbа (i pojedinih turskih nаseljа) nа njenom dаnаšnjem tlu.
Izvori: razni