Isto zato što ne postoje ni Hrvati, ni Nemci, ni Amerikanci, isto zato što šuma ne postoji. Postoji svaki realan čovek, postoji i drvo, ali šuma ne postoji. Narod je koncept, šuma je koncept. Koncepti ne postoje u realnom svetu, oni postoje samo u našem umu. Neki koncepti su korisni, neki su neutralni, neki su štetni. Neke grupe mogu da se zainteresuju za neki koncept, ali ne postoji ni jedan moralni imperativ da oni van te grupe to poštuju ili podržavaju, a najmanje od svega, da to iko podrazumeva. Ja sam napisao 2 poslednja članka gde sam sam što činjenicama, što izrugivanjem ponidaštavao što srpstvo, što ćirilicu. To je neke ljude povredilo. Ne kajem se zbog toga, jer često promena polazi, kada neko uzburka status kvo. Ali želeo bih ovde mirnije, bez ruganja, da vam objasnim zašto se bavim time. Postoje mnoge ludosti i gluposti u ovom svetu, dakle mnoge krive Drine i ja nisam dežurni ispravljač svih njih. Ja se koncentrišem samo na one najštetnije, na one najopasnije. Dakle bavim se kritikom religija, socijalizma, nacionalizma i ponajviše država.

Da svetom vladaju filozofija i nauka, ja ne bih ništa pisao. Radio bih svoj svakodnevni posao na planeti mira i racionalnosti. Ali kako vladaju kulture koje su posledice pogubnih ideja, ja se već odavno osećam veoma ugroženo. Da, ja sa ponosom trvrdim da sve što radim, radim samo i isljključivo zbog sebe i mojih najbližih što prijatelja, što porodice. Jer lični interes postoji, on je direktna posledica bioloških i intelektualnih potreba svakog čoveka i to svako za sebe definiše, grupni interes ne postoji. To je opet samo koncept kao šuma ili narod. Da ja imam magično dugme, da mogu da odem na neku drugu planetu još bolju od Zemlje, gde postoje samo ljudi koji se rukovode naukom i filozofijom, rado bih otišao tamo. Dok god sam prinuđem da živim sa ostalima koji mi bukvlano rade o novčaniku i glavi, prinuđen sam da se borim protiv uzroka tih nasilja. A uzroci su pogrešne ideje.

Vratimo se na koncept Srba ili Hrvata i pogledajmo zašto su oni opasni. Nije svaka pogrešna ideja podjednako opasna. Kao što sve religije nisu jednako opasne, čak iako su zasnovane na najapsurdnijim ludostima, nisu sve ludosti iste. Uzmimo primer pacifizma. To je verovanje da ma šta god druga strana radila, oni neće uzvraćati silom. Trpeće sve što im se radi, verujući da će neko ili nešto kazniti nasilnika nekada u drugom vremenu ili dimenziji. To je potpuno pogubna ideja, ali samo za one koji u nju veruju i jedini koji će od nje stradati u susretu sa nekim agresorom, to su sami vernici te ideje. Ta ideja nije agresivna, ona je auto destruktivna. I pored toga postojali su i postoje fundamentalisti pacifizma. Da su srpski ili hrvatski nacionalizmi pasivni, kao što je pacifizam, ja tada ne bih pisao o tom problemu. Kao što ne pišem o pacifizmu. Pacifizam nije svetski problem, to je samo problem tih ljudi. Da propaganda srpkog i hrvatskog nacionalizma podstiče zalaganje u nauci i na poslu, da je cilj svakog zdravog Srbina da postane doktor nauka i da stvori milion eura poštenim radom, četvoro zdrave dece sa sistemom mirnog roditeljstva, da je cilj svakog Hrvata da bude što bliži Isusu Hristu, tako što će uvek okrenuti i drugi obraz kada mu neko opali šamar, da stvori po neku ekskluzivnu fabriku električnih auta, kao onaj inženjer iz Samobora, ja se opet ne bih bavio time. Što god bi bili jači takvi fundamentalisti srpskog i hrvatskog nacionalizma, to bi njima bilo bolje, a niko drugi u okruženju se ne bi osećao ugroženim. Naravno, uvek bi postojao veliki problem filozofske podloge razloga zašto je bitno da neko ko je Srbin ili Hrvat treba da radi to što se propoveda i sve što je zasnovano na idejama bez principa lako može da se pretvori u nešto drugo, što je opasno, ali ipak, ne možeš svet za jedan dan promeniti. Prvi korak je suzbiti ideje koje stvaraju opasne fundamentalizme, a drugi, rešiti sve pogrešne ideje. Nisu svi fundamentalisti isti. Fundamentalisti pacifizma, bezopasni za druge, ja kao fundamentalista racionalne etike, bezopasan za druge, srpski i hrvatski nacionalistički fundamentalisti, veoma opasni za druge, jer realna doktrina tih nacionalizama nije ono što sam opisao, već su to agresivne, osvajačke i genocidne prirode. Od detinjstva slušam, još u vreme kada je nacionalizam bio van zakona u komunističkoj Jugoslaviji da Slovenci eksploatišu Srbe, da su Hrvati genocidni, da su Bosanci glupi i tako redom. Dok su Hrvatima pričali da su Srbi primitivni, ali agresivni i da ih drže u pokornosti. I tako redom. Svaki od balkanskih nacionalizama je uvek govorio strašne stvari o drugom narodu. Dakle, ni jedan od njih nije bio auto-promotivne vrste, ili ne bar samo to, već ponajviše agresivne prema drugima. Mi smo ÜBER, drugi su IZMET i mi odabradni narod imamo cilj da utičemo, vladamo ili pobijemo, kako ko, kako kad, sa više ili manje uspeha one druge. Kroz istoriju je to jako očigledno. Istina je da je NDH bio rekord nad rekordima i u kvalitetu i u kvantitetu zločina na Balkanu, ali ako bolje pogledate i svi drugi nacionalizmi na Balkanu su isti po kvalitetu, mada ne po kvantitetu. Devedesetih, da su Srbi imali pogodniji politički trenutak, dakle bolju međunarodnu podršku, više dobrovoljaca i manje unutrašnjih političkih borbi, oni bi sasvim uspešno osvojili sve ono što su crtači nacionalističkih mapa odredili, a verovatno bi, nakon osvojene Bosne i Hrvatske, potezom repa onda osvojili i Makedoniju i Sloveniju, a ako bi se neko protivio tome, završio bi ubijen, mučen u logorima ili silovan. Etničko čišćenje je bio metod na koji su srpski nacionalisti bili podjednako spremni, isto kao i hrvatski i muslimanski. Nije bilo nikakvih idejnih problema. Sve 3 strane su podjednako verovale da je to veoma opravdan metod. Ono što je odlučilo ishod rada nije bila razlika u idejama, već su to bile okolnosti, dakle organizacija, veština, pare, saveznici, mediji. Ne verujete? Slušajte reči današnjih srpskih nacionalista šta govore. Govore o udruživanju sa Italijanima oko podele Istre i Dalmacije, sa Mađarima oko Slavonije, sanjaju trenutak svetske prevage Rusije nad Amerikam radi Kosova, dodao bih i radi Albanije. Slušajte hrvatske nacionaliste danas. Oni su manje agresivni od srpskih danas, jer su već dobili mnogo toga što su hteli, ali i dalje pričaju o pripajanju Herceg-Bosne i dela Vojvodine. To su ljudi koji su čvrsto verovali i dalje veruju da im to pripada po nekom prirodnom pravu i da samo čekaju pogodni trenutak da otmu nove teritorije. I spremni su kao i uvek to oružjem da sprovedu, bez obzira na cenu, što materijalnu, što u životima ljudi.
A da ne govorimo o muslimanskom fundamentalizmu, koji osim nacionalinih pretenzija, sve pojačava i džihadom. Doduše i druge 2 hrišćanske grupacije imaju određenu bazu u religijskim idejama, ali to nije prvobitni motiv, glavni motiv je plemensko osvajanje, dok je kod muslimana prisutna i veoma oštra religijska odrednica. Zato nije čudno da su moje kritike u drugim tekstovima, daleko jače prema Islamu u odnosu na Hrišćanstvo, koje je prošlo kroz razne reforme koje Islam nikada nije imao. Dakle, kako se radi o veoma eksplozivnim idejama, svaki iole racionalan čovek koji voli svoj život i svoju porodicu, ne sme da sedi skrštenih ruku i da čeka da Ludaci Nacija opet krenu u pohode. Borba mora biti oštra, ali na nivou ideja. Nacionalisti nisu ništa, ako njihove ideje niko ne sluša.

Niko ne negira Američki Imperijalizam, strahote NATO-a, Tamnicu Slobode Evropsku Uniju, ali odgovor ne može biti opravdanje sopstvenog patuljastog imperijalizma i kasapljenje ljudi koji pripadaju drugoj nacionalnoj etiketi ili konceptu zbog toga. Dragi ljudi sa Balkana, ako negde treba da potrošite svoju energiju, to mora biti u ekonomiji i nauci. Budite imperijalisti ekonomskog uspeha. Jače od toga ne postoji ništa. Huškači nacionalizma, u svakoj grupaciji su zle psihopate, oni bi sutra obukli svako odelo, formalno bi mogli biti i komunisti i demokrate i crkveni oficiri, bilo šta što im daje moć da ispoljavaju svoje zlo.

Nacionalizam koji promoviše mržnju prema drugom je opaka mentalna bolest. Budite iskreni, pogledajte u svom krugu poznanika, u široj familiji koliko njih mrzi Hrvate, više ili manje. Svi mi imako takve. I ja u svojoj. Ne radi se o apstraktnom problemu, ta stvar nas bukvalno razdire. Balkanom ne vladaju fundamentalisti auto promotivnog nacionalizma, već oni koji mrze druge i stalno šire ideju mržnje. Ništa se nije promenilo ni od četrdesetih, ni od devedesetih. Ne zavaravajte se. Bolest je opaka i veoma rasprostranjena. Kako znam? Stalno slušam o glorifikaciji sopstvene istorije, svog pisma, stalno upiranje prsta ka drugima koji su nas napadali, nametali nam pismo, običaje. To je stalno podgrevanje mržnje ili pasivne agresivnosti preko kulta žrtve.

Da bi se problem prevazišao, uvek se setite da je narod samo koncept, da narod ne postoji u realnosti. Od raka je teško izlečiti se, jer on postoji u realnom svetu, od koncepta se leči preko noći. Samo ne pristanete u njega da verujete i izlečeni ste. Šta misle o tome vaši roditelji, rođaci i prijatelji, koga je briga. Kao što jedan pametni čovek reče još pre više od 2000 godina, prijatelji su mi dragi, ali mi je istina draža. To ne znači da razni ljudi ne mogu da se udružuju po raznim osnovama, na razne načine u različitim momentima, ali sve naravno na dobrovoljnoj bazi, samo ako postoji neki lični interes svakog udruženog. Nemojmo da se lažemo, svi znamo da je tako i da drugačije ne može biti, ma koliko se upinjali propagandisti.