TIBERIJE od 14. do 37. godine
Car Tiberije (Tiberivs Clavdivs Nero) rodio se 16. novembra 42. godine pre n.e. u uglednoj patricijskoj porodici Klaudijevaca, koja je Rimu još u vreme Republike dala čitav niz uglednih državnika i vojskovođa. Tiberije je sin Tiberija Klaudija Nerona i Livije, koja se kasnije udaje za Oktavijana Avgusta.
Pre nego što je postao car Tiberije je bio vojnik, diplomata i konzul. Vojnu karijeru počinje u Kantabrijskom ratu, 26. godine pre n.e. u Španiji postaje vojni tribun. Godine 2o. pre n.e. predvodi vojni pohod u Jermeniju, gde je na jermenski presto povratio rimskog vazala kralja Tigrana i od neprijateljskih Parta preoteo legionarske orlove, koje su oni držali kao ratni plen od poraza koji su naneli triumviru Marku Krasu. Posle smrti vojskovođe Agripe prisiljen je je od strane cara Oktavijana Avgusta, da otpusti svoji prvu ženu (Agripinu), sa kojom je živeo u ljubavi i da se 13. godine pre n. e. oženi Avgustovom ćerkom Julijom (udovicom vojskovođe Agripe), kojoj je ovo bio već treći brak sklopljen iz državnih interesa. Kao carev zet istakao se u ratu na gornjem Dunavu i Rajni gde su se Germani osilili nakon Varovog poraza u ratu sa njima 9. godine pre n.e. Prodor germanskih plemena u Reciju i Panoniju je zaustavljen, a 10. godine pre n.e. Tiberijevom zaslugom Panonija postaje carska proviincija
Jedno vreme se bio povukao iz javnog života na ostvo Rodos (od 6. godine pre n.e, do 4. godine nove ere). Kada ga je Avgust 4. godine nove ere, nakon smrti Lucija sina Agripinog i Julijinog, posinio i odredio za prestolonaslednika, Tiberije se zvanično naziva Tiberivs Ivlivs Caesar. Posle toga uspešno je ratovao u Germaniji i Panoniji gde se i zatekao u vreme Avgustove smrti 14. godine nove ere.
Nerado se prihvatio carske titule, pomalo zbog svojih ranijih republikanskih ubeđenja, a pomalo i zbog straha od rimskog senata. Kao rimski car od 14. godine nosi ime Tiberivs Caesar Avgvstvs. Na početku vladavine živi uzorno i skromno, izbegavajući počasti koje su se već u vreme Avgust caru iskazivale. Iz toga vremena ostaje njegova uzrečica: “U slobodnoj državi mora biti sloboda govora i mišljenja”. Starao se da senatu i državnim službenicima povrati ugled i vlast. Nije prihvatao nedolično laskanje senatora, koji hoće da se mesec njegovog rođenja (kao Avgust po Oktavijuanu Avgustu) po njemu nazove Tiberius, mudro odbivši njihov predlog pitanjem: “A šta ćete raditi, kada budete jednom imali i trinaestoga cara?” Svetonije u svojoj knjizi De Vita Caesarvm beleži da je na savet provincijskih namesnika da građanima nametne veći porez odgovorio: “Dobar pastir treba da striže svoje ovce, ali ne i da im guli kožu”. Vojska je htela promenu na prestolu da upotrebi u svoju korist. Novi car je što mačem što novcem morao da smiri pobune vojnika u Panoniji i na rajnskom limesu, koji su zahtevali povećanje plate i skraćenje vojnog roka sa 2o. na 15. godina službe. U njegovo vreme od ukupno 25. legija: 8 legija bilo je na reci Rajni, 3 u Španiji, 2 u Africi, 2 u Egiptu, 4 na reci Eufratu i 6 na dunavskom limesu, dok u unutrašnjosti Carstva nije bilo vojske. Legije su brojale po 6600 pešaka i 726 konjanika.
Shvatajući vremenom da Senat više ne može da igra ulogu koju je nekada imao, Tiberije malo po malo krnji vlast Senata i postepeno zavodi gotovo apsolutistički režim. U Tiberijevo vreme odigrali su se sledeći događaji: 15. godine Mezija je proglašena carskom provincijom. Sin mu Druz, koji je docnije dobio ime Germanik, vodi uspešne borbe protiv germanskih plemena na Rajni u vremenu od 14. do 16. godine. Kao rezultat ovih pobeda, Germanija 17. godine postaje carska provincija. Iste godine i Kapadokija postaje carska provincija. Negde u to vreme u izgnanstvu na Pontu u mestu Tomi - današnjoj Konstanci na Crnom moru, umire čuveni rimski pesnik Ovidije.
Kada je 19. godine umro Germanik, a verovatno po nalogu pretorijanskog prefekta Sejana, uklonjen i Tiberijev sin Druz, ostareli i ožalošćeni car daje državnu upravu u ruke svom pretorijanskom prefektu Sejanu i 27. godine se povlači u privatnost svoga poseda na ostrvu Kapri. Sejan sprovodi teror u Rimu, ne poštedevši ni članove catrske porodice. Sejan 31. godine organizuje zaveru protiv Tiberija. Zavera je otkrivena i zaverenici na čelu sa Sejanom su likvidirani. Tiberije umire u Mizenu 16. marta 37. godine, odredivši testamentom za svoje naslednike Gaja sina Germanikovog i Tiberija sina Druzovog u jednakim delovima, s tim da jedan drugome u slučaju smrti budu naslednici.
Novac sa njegovim likom kuje se u kovnicama: Lugdunum (kovnica prestaje sa radom u vreme vladavine cara Tiberija), Cezarea i Samosata (mala vazalna kneževina između Male Azije i Mesopotamije kojom upravljaju lokalni vladari - potomci Aleksandra Makedonskog).
U vreme Avgustovog carevanja pre 14. godine nove ere, Tiberije kao cezar kuje bakarne nominale - as i semis.
Kao car od 14. do 37. godine, dakle za vreme njegove vladavine - kada je u natpis na aversu obično: Ti Caersar Divi Avgvstvs, sa naznakama tribunata na kraju natpisa, što pomaže tačnom datiranju novca. Tribunat je uvek započinjao u.decembru i trajao jednu godinu sa pravom ponovnog izbora. Tiberije je odmah po usvojenju od strana Avgusta dobio prvi tribunat (Tribvnicia potestate) još 4. godine pre nove ere i sve do smrti to se obnavljalo. Međutim, verovatno da do 4. godine naše ere, dakle u vreme njegovog VI tribunata, nije kovan novac sa njegovim likom, jer do sada nisu takvi komadi objavljeni u literaturi. U to vreme se kuju: zlatni aureusi i kvinari i srebrni denar u Lionskoj kovnici, a bakarne nominale u Rimskoj kovnici Juno Moneta.
Konsekrativni tj. restitutivni komadi kovani su u vreme cara Tita i Domicijana. .
Pored carskih kovnica, u njegovo vreme provincijski bakarni novac kuje se u Španiji u gradovima: Dertoza, Cezar Avgusta, Hispala, Nova Kartagina i Kalagaris Julija, u Siriji u Antiohiji i u Africi u Utici i Tapsu. Na provincijskom novcu se često nalaze pored Tiberija i likovi Livije, Germanika, Druza i Nerona, te su stoga vrlo interesantni primerci.