GALBA od 9. jula 68. do 15. januara 69. godine.
Car Galba (Servivs Svlpicivs Galba) rodio se 24. decembra 3. godine pre n. e. u Rimu u uglednoj patricijskoj porodici. U ranoj mladosti bavi se pravom, a ubrzo potom imenovan je najpre za carskog namesnika u Akvitaniji, pa 33. godine za konzula i vrhovnog vojnog zapovednika u severnoj Galiji, gde po nalogu cara Kaligule uspešno suzbija Germane, koji su provalili preko Rajne, radi pljačke pograničnih rimskih gradova.
Posle ubistva Kaligule, vojska mu nudi carsku krunu, što on odbija ostajući veran novoizabranom caru Klaudiju, koji ga kao prokonzula šalje za upravnika provincije Afrika.
Na početku vladavine cara Nerona živi povučeno, dok ga car nije aktivirao imenujući ga za upravnika u tarakonskoj Španiji 60. godine. Galba je tamo uspešno reorganizovao lokalnu upravu i osam godina "vladao" provincijom.
Vojska nezadovoljna Neronovom vladavinom pobunila se prvo u Galiji pod vojskovođom Vindeksom, pa u Germaniji pod vojskovođom Verginijem nudeći im carsku krunu. Kada su ovi to odbili, pretorijanci su odlučili da sami imenuju cara, koji bi im za uzvrat morao biti zahvalan i poslušan. Izbor je 6. jula 68. godine pao na 73. godine starog Galbu. Rimski senat verujući pretorijancima proglasio je ludoga Nerona javnim neprijateljem, a Galbu carem. Ostavši sam i napušten Neron je, nakon saznanja da je osuđen na smrt kamenovanjem, izvršio samoubistvo. Smrću poslednjeg cara prve rimske vladalačke dinastije, situacija se dodatno iskomplikovala. Dok su pretorijanci još od vremena Tiberija, za cara proglašavali nekog od Caesara iz Julijevsko-Klaudijevske dinastije, njihov izbor bez pogovora je prihvatan od strane Rimskog senata i od svih 25 legija u dalekim rimskim provincijama. Sada nakon Neronove smrti, svaka provincijska legija htela da nametne za cara svoga vođu.
Galba je za kratko carevao od 9. jula 68. godine do 15. januara 69. godine. Kao rimski car nosi ime: Servivs Galba Imperator Caesar Avgvstvs. Stara škrtica okružen svojom španskom dvorskom svitom, bio je u startu nepopularan, šta više i omražen zbog svoje okrutnosti prema rivalima i tvrdičluka i strogosti prema vojsci. Galba je tražio da svi koji su od cara Nerona darove primali iste vrate, zadržavajući samo 10% od primljenog. Ovome zahtevu rugali su se i plemstvo i narod, kome je nesumnjivo više odgovarala dotadašnja Neronova rasipnost, pa su i konkretni rezultati ove careve uredbe izostali. Čaša opšteg nezadovoljstva vladavinom novog cara prelila se, kada je Galba 11. januara 69. godine za Caesara i svog naslednika odredio usvojenika Pizona Licinijana, a ne Ota koga su hteli pretorijanci. Gnevni pretorijanci presreli su carevu nosiljku na Forumu i ubili ga. Kod tadašnjih hroničara ostale su zabeležene Galbine poslednje reči: “Ako li je u korist države, evo moje glave”.
Novac kuje u kovnicama: Roma, Lugdunum, Tarako, a možda i u Vieni (u Galiji), Novoj Kartagini, Narboni i u nekoj od maloazijskih kovnica. To su zlatni aureus, srebrni denar i kvinar i bronzani sestercij, dupondij i as. Novci mu predstavljaju priličnu retkost.
Kolonijalna bronza se kuje u Korintu i Ahaji, a u egipatskoj kovnici u Aleksandriji kuje se bronzani novac i srebrna tetradrahma.
Od svih komada najređi i najvredniji mu je denar sa reversom Tres Galliae ( Tri Galije tj. Akvitanija, Narbonska i Lugdunensis ili Lionska Galija); na aversu ovog komada je Galba na konju u galopu na desno.