VESPAZIJAN od 69. do 79. godine.
Prvi car nove carske dinastije Flavijevci, Vespazijan (Titvs Flavivs Vespasianvs) rođen je 17. 11. 09. godine n.e, u siromašnoj plebejskoj porodici Flavija Sabina u selu Falakrini kod Reate. Imao je blistavu vojničku karijeru: bio je tribun u Trakiji, konzul u vreme vladavine cara Klaudija i komandant vojski u Britaniji i na Rajni. Car Neron daje mu 66. godine na upravu provinciju Aziju. On i sin mu Tit uspešno su od 67. do 70. godine ugušili pobunu u Judeji, razorili Jerusalim, i ubili preko milion Jevreja.
Vespazijan omiljeni vojskovodja na Istoku, mirno je sačekao da se posle Neronove smrti između sebe otimaju za vlast Galba i Oto, pa Oto i Vitelije. Najzad je njegov pristalica general Antonije Primo u dva sukoba porazio Vitelija i osvojio Rim, nakon čega je Vespazijan izašao kao pobednik i bio od vojske izvikan za cara u Aleksandriji prvog jula 69. godine, što Rimski senat 22. decembra samo i formalno potvrđuje. Kao car zvanično se zove: Imperator Caesar Vespasianvs Avgvstvs. Novi car naredne 70. godine dolazi u Rim, gde 71. godine slavi trijumf nad Jevrejima. Posle trijumfa ubijeni su vođe jevrejskog ustanka Ivan i Simon.
Stanje državne blagajne posle Nerona i triju careva pre Vespazijana bilo je očajno, pa mu je prva briga bila sređivanje državnih finansija. Na ključne položaje u upravi i vojsci, koje su do tada držali članovi starih aristokratskih familija okupljeni u Rimskom Senatu, car dovodi iz provincija nove nekompromitovane kadrove. Zbog toga su mu senatori iz rimski patricijskih rodova postali glavni neprijatelji. Vespazijan - prvi car plebejskog porekla za vreme svoje vladavine oslanja se na novo vojničko plemstvo – vitezove i trudi se da Senatu što više ublaži moć i značaj.
Svoje sinove - Tita i Domicijana uzima za suvladare odmah po dolasku na vlast u neskrivenoj nameri da carski tron zadrži u svojoj porodici. Oni kao Caesari uzimaju učešća u carskoj vlasti i već od 69. godine kuju novac sa svojim likom, da bi posle Vespazijanove smrti 79. godine prvo stariji sin Tit postao car, a nakon njegove smrti 81. godine i mlađi sin Domicijan.
Za razliku od svojih prethodnika Vespazijan živi skromno i vlada pravično, smatrajući carsko dostojanstvo obavezom, a ne privilegijom. Trudio se da obnovi požarom i ratnim razaranjima oštećeni Rim, te je izgradio hram mira - Kapitol, i amfiteatar nazvan Koloseum u centru grada, koji je mogao da primi 87.000 gledalaca. Car je zaista voleo rad i mir, a ratovao je samo kad ga je na to nevolja naterala.
Ukida lokalnu samoupravu u grčkim državicama, a Kilikiju i Komagenu kraljevine na jugoistoku današnje Turske, gde su kao rimski saveznici vladale lokalne helenističke dinastije, pretvara u rimske provincije.
Za vreme svoje desetogodišnje vladavine borio se protiv nemorala, raskoši i zelenaštva. Smrtno bolestan obavljao je carske poslove ležeći u postelji. Šezdesetdevetogodišnji Vespazijan umro je 24-og juna 79. godine, zahtevajući od posluge da ga pridržava, kako bi stao na noge. "Car mora umreti stojeći." bile su njegove poslednje reči.
Vespazijan na početku vladavine kuje novac u kovnicama: Roma, Tarako, Lugdunum, Petovija, Bizant, Filipi, Efes, Antiohija, Tir, Aleksandrija, Samosata (mala vazalna kraljevina između Rima i Persije) kao i u nepoznatim kovnicama u Judeji i Likiji. Jedna od carevih mera, preduzetih u pravcu sređivanja državnih finansija, bila je i zatvaranje provincijskih kovnica i centralizacija kovanja carskog novca u prestonici Rimu. Počev od 69. godine novac se kuje jednom godišnje u različitim nominalama u svakom metalu, a obim emisija novca određivao se prema aproksimativnim procenama potreba sve razvijenije robno novčane privrede Carstva. Ovu praksu narednih vekova zadržavaju i svi docniji rimski carevi.
U njegovo vreme se kuju zlatni: aureus i kvinar; srebrni: cistofor, denar i kvinar; kao i mesingani (orihalk): sestercij i dupondij i bakarni: as, semis i kvadrans.
Pored toga kuju se i u provincijama srebrni i bronzani komadi i to: u Cezareji srebrna didrahma, u Antiohiji i Aleksandriji srebrna tetradrahma, a bronzani komadi su kovani u Tesaloniki, na Kipru, i u Aleksandriji.
Sa njegovim likom kuju se i posmrtni - konsekrativni novci: za vreme vladavine njegovog sina Tita, restitutivni zlatnik u vreme cara Trajana, a znatno kasnije u vreme Trajana Decija, iskovan je konsekrativni srebrni antoninijan.