DOMICIJAN od 81. do 96. godine.
Car Domicijan (Titvs Flavivs Domitianvs) je mlađi sin Vespazijanov, treći i poslednji vladar flavijevske dinastije.
Domicijan je rođen u Rimu 24. oktobra 51. godine, u braku Vespazijana sa Flavijom Domicilom. Učestvuje u carskoj vlasti kao Caesar za vreme vladavine svoga oca Vespazijana u vremenu od 69. do 79. godine. U vreme vladavine starijeg brata Tita od 79. do 81. godine, on je nosio i titulu Princip Juventvtis tj. Prvak mladeži.
Posle iznenadne Titove smrti, Domicijan je u taboru pretorijanaca 13. septembra 81. godine bio izvikan za cara, što Rimski senat docnije potvrđuje. Kao car nosi ime: Imperator Caesar Domitianvs Avgvstvs (Germanicvs). Na početku petnaestogodišnje vladavine bio je dobar i primeran car u svakom pogledu. Domicijan najpre okončava osvajanje Britanije, pa zatim uspešno ratuje sa Decebalom, kraljem Dačana od 85. do 89. godine, koji je prinuđen da mu ustupi provinciju Meziju. U Germaniji pripaja kao rimske provincije i krajeve na levoj obali Rajne (Dekumatska oblast), koje štiti izgradnjom limesa u vremenu od 88. do 89. godine. Zaslužan je za intenzivnu trgovinu sa dalekoistočnim državama Indijom i Kinom. Uništavanjem vinograda u Italiji 92. godine, pokušava da spreči hiperprodukciju vina.
Kasnije se vremenom transformiše u surovog apsolutističkog monarha koji se u vršenju vlasti oslanja na vitezove i nastavlja neprijateljstvo sa Senatom, koje je započeo još njegov otac. U njegovo vreme završena je izgradnja rimskog foruma, hipodroma i drugih značajnih građevina, među kojima se osobito ističe ogromna i veličanstvena carska palata na bregu Palatinu. Bio je poput Nerona ljubitelj igara, ugađajući rimskom puku i lično uživajući u njima, trošio je ogromne sume na gladijatorske borbe i pomorske bitke koje u sklopu igara organizuje. Iako je od 800 godišnjice osnivanja Rima (proslavljene u vreme vladavine Klaudija I godine 47. n.e.) prošlo tek 4l godina, Domicijan 88. godine, kad im vreme nije, priređuje stogodišnje igre (Lvdi Saecvlares), koje su svojom raskošnošću i naravno troškovima prevazišle sve dotadašnje. Prisvojivši svu vlast u državi (17 puta je bio izabran za konzula, a 22. puta su ga proglašavali imperatorom), od rimskih građana zahteva da mu još za života iskazuju božanske počasti. Na sačuvanim reljefima iz njegovog vremena, on se prikazuje u društvu bogova iz rimske mitologije. Svi njegovi ukazi, pisani 200 godina pre dominata, već počinju rečima: “Gospodar i bog naš zapoveda.....”. Zbog toga je i doživeo Cezarovu sudbinu, ubili su ga gnevni senatori 18. septembra 96. godine, izabravši za cara svoga kolegu starog i uglednog senatora Nervu. Njegovim ubistvom okončava se kratkotrajna dvadesetosmogodišnja vladavina prve plebejske dinastije Flavijevaca.
Novac kuje u kovnicama: Roma, Lugdunum, Cezareja i Efes.
Kao cezar u vreme od 69. do 81. godine kuje: zlatni aureus, srebrne denare i kvinar, bronzane sestercije, dupondij i as.
Kao car od 81. do 96. godine kuje zlatne aureuse i kvinare, srebrne cistofore, denare i kvinare, bronzane sestercije, dupondije, ase, semise i kvadrans.
U kolonijama i provincijama kuju se: u Aleksandriji bilon tetradrahme i bakarni komadi, a u Makedoniji, Pergamu i u Antiohiji kije se provincijska bronza sa likom cara Domicijana.