KOMOD od 177. do 192. godine.
Car Komod (Marcvs Avrelivs Commodvs Antoninvs) je sin Marka Aurelija i Faustine mlađe. Rodio se u Lanuviju 31. avgusta 161. godine. Car filozof nije znao žrtvovati očinsku ljubav za dobrobit države, pa kao njegovi prethodnici izabrati za prestolonaslednika nekog od sposobnih vojskovođa, koji bi znao sačuvati unutrašnji mir i odbraniti granice opsednutog Carstva. Umesto da tako postupi on je Nervin dijamantski prsten, koji je do njega stigao adopcijom, preko Trajana i Antonina Pija, namenuo svome petogodišnjem sinu Komodu, odredivši ga 166. godine za prestolonaslednika. Komod kao šesnaestogodišnjak najpre je postao konzul, pa imperator, a 27. novembra 176. godine, postaje Caesar i očev suvladar. Sa ocem učestvuje 178. godine u ratnom pohodu protiv germanskih Markomana. Posle smrti Marka Aurelija, 180. godine u Bononiji na dunavskom limesu, panonske legije su izabrale devetnaestogodišnjeg Komoda za cara, što rimski Senat samo potvrđuje 17. marta 180. godine, odmah nakon apoteoze Marka Aurelija.
Po dolasku na vlast, zaključio je mir sa varvarskim narodima Kvadima i Markomanima, koji se obavezuju da se povuku 7,5 kilometara od dunavskog limesa, da Rimljanima daju danak u žitu i da će 15.ooo njihovih mladića biti uključeno u rimske legije. Rimljani umorni od osvajanja polako prelaze sa ofanzive na defanzivu. Prava je sreća što je zaštita granica limesom, koji su izgradili Komodovi prethodnici, poverena vrsnim vojskovođama, od kojih su susedi strahovali, tako da u vreme njegove vladavine i nije bilo nekog ozbiljnijeg rata. Komod je bio slab i neodgovoran vladar i tiranin gori od Nerona i Domicijana. Vreme provodi u Rimu, gde živi bludan i rasipnički život, zanemarujući svoje državničke obaveze. Na osnovu lažnih optužbi likvidirao je bogate građane i otimao njihovu imovinu koju nemilice razbacuje. Zaveo je strahovladu uz pomoć pretorijanaca, koji se uglavnom regrutuju iz reda varvarskih plaćenika, pa je vladalo veliko nezadovoljstvo i bilo organizovano više zavera da se on ukloni. Godine 183. u zaveru protiv njega bila je upletena njegova sestra Lucila, ali se Komod spasao, a svi zaverenici pa među njima i mnogi rimski senatori bili su optuženi za veleizdaju i likvidirani. Za razliku od njegovih prethodnika, međusobni odnosi cara i Senata sasvim su poremećeni. Najzad, koristeći njegovu želju za učešćem u javnim borbama (sebe je smatro novim Herkulom), zaverenici su ga ubili u jednoj gladijatorskoj školi 31. decembra 192. godine. Nasilnom smrću dvadesetdevetogodišnjeg Komoda (jednog od najgorih careva), završava se era duge vladavina careva iz iste vladalačke dinastije, koja se opravdano zove zlatni vek Antonina. Od 192. godine, pa sve do Konstantina Velikog (3o6. – 337. godine), vojska postaje dominantan faktor u izboru i zbacivanju careva sa vlasti. Samo je snažna ličnost cara Septimija Severa u tom dugom razdoblju uspela da na relativno kratko vreme (od 193. do 235. godine) uspostavi novu vladalačku dinastiju Severa.
Komod je centralizovao kovanje novca u Rimskoj kovnici.
U vreme dok je bio cezar od 175. do 177. godine, za vreme vladavine njegovog oca Marka Aurelija, kuje zlatni, srebrni, mesingani i bakarni novac, sa natpisom koji počinje sa: Commodo Caes.
U vreme dok je bio car i suvladar svoga oca od 178. do 180. godine, kuje novac sa natpisom: L Avrel Commodvs Avg ...
Posle smrti Marka Aurelija, u vremenu od 180. do 192. godine, kao jedini gospodar carstva, kuje zlatni aurej i kvinar, srebrne denare i kvinare, mesingane sestercije i dupondije i bakarne ase. Natpis na aversu u to vreme po pravilu je: M Comm(odvs) Ant(oninvs) Avg.
Najzad, u vreme Trajana Decija, kuju se konsekrativni srebrni antoninijani sa njegovim likom i natpisom: Divo Commodo koji su dosta retki.
Za vreme njegove vladavine kuju se bilon tetradrahma u Aleksandriji, a bakarni komadi u Komageni, Bitiniji, Pamfiliji, Samariji i Kuzikusu.