VITELIJE od 19. aprila do 21. decembra 69. godine.

Car Vitelije (Avlvs Vitellivs) rodio se 24. septembra 15. godine nove ere u senatskoj porodici bliskoj carskom dvoru. Bio je u mladosti prijatelj cara Kaligule sa kojim strasno vozi kvadrige. Docnije druguje i kocka se sa carem Klaudijem, a sa Neronom je 65. godine organizovao takmičenje muzičara i glumaca, omogućivši ludome caru da bude pobednik u svim disciplinama. Zahvaljujući svome lukavstvu dolazio je do najviših časti.Godine 48. biran je za konzula, posle čega kao prokonzul odlazi za upravnika provincije Afrika.
Nakon Neronovog samoubistva car Galba imenuje ga za zapovednika rajnskih legija, kako bi ga kao potencijalnog suparnika udaljio iz Rima. Lukavi Vitelije da bi se umilio vojnicima u donjoj Germaniji, ponaša se prema njima prisno i blago, daruje ih i oslobađa zatvorenike. Vojska ga 2 januara 69. godine u gradu Kelnu proglašava za cara. Na vest da je Galba ubijen, a Oto u Rimu od pretorijanaca izbran za cara, Vitelije se priprema za pohod na Rim, a u pohodu mu se pridružuju legije iz svih zapadnih provincija. Njegove legije su strahovito porazile vojsku cara Ota u bici kod Kremone, otvarajući mu put u Rim. Kada je nakon 4o dana prolazio pored bojnog polja, na kome su se raspadale hiljade leševa Otovih vojnika, dok se njegova pratnja gnušala od smrada, grozni Vitelije je prokomentarisao: “Mrtvi neprijatelji uvek prijatno mirišu”.
Po dolasku u Rim prinudio je Senat da ga 19. aprila 69. godine imanuje za cara. Kao car ponaša se krajnje svirepo ne štedeći ni živote ni imovinu bogatih građana. Na gozbe i pijanke car izelica troši ogromne sume (900 miliona sestercija), uskraćujući plate vojnicima u dalekim istočnim provincijama. Svoje germanske legije zabavlja cirkuskim predstavama i gladijatorskim borbama, ne hajući za vest da se na istoku general Vespazijan priprema za pohod na Rim, da su se dunavske legije od njega odmetnule, a Galija se odcepila u zasebnu carevinu.
Viteliju su prvi poraz nanele dunavske legije pod zapovedništvom vojskovođe Antonija Prima u bici kod Kremone, koja je nakon bitke opljačkana i spaljena, u vreme dok je Vespazijan bio na putu za Italiju. Posle toga dunavske legije su krenule u pobedonosni pohod na Rim. Vitelijeve trupe su i pored žestokog otpora trpele poraz za porazom, a podunavski legionari su osvojivši Rim pobili oko 50.000 građana i strahovito opustošili prestonicu Carstva.
Napušten od svih Vitelije se krije u vrtu dvorca preobučen u vrtlara. Odaje ga pojas pun zlatnika. Nakon zarobljavanja Vespazijanove pristalice su ga dovukle na Forum i vezanog ga vodili kao zločinca gradskim ulicama. Ubijen je 21. decembra 69. godine, a njegovo iskomadano telo je bačeno u reku Tibar.
Sa likom cara Vitelija kuje se u kovnicama: Roma, Lugdunum i Tarako zlatni aureusi, srebrni denari i bronzani sesterciju, duponiji i asi.
U provincijskoj kovnici Aleksandrija u Egiptu kuje se bilon tetradrahma i i velika bronza.