1. Aconitum pentheri Hayek. - jedić - Fam. Ranunculaceae
Koren repast, stablo visoko do 100cm, u gornjem delu dlakavo. Listovi su tamnozeleni i do osnove razdeljeni na 5-7 rombičnih režnjeva. Cvetovi su skupljeni u guste grozdaste cvasti. Cvetovi su smeđeljubičasti ili ljubičasti, ređe ružičasti. Plod je mešak. Jedić raste na planinskim livadama i po obodima šuma, uglavnom u montanskom pojasu. Endemična je vrsta planina centralnog dela Balkanskog poluostrva (Albanija, Crna Gora, Srbija, Makedonija, Bugarska).
Jedić je jedna od naših najotrovnijih divljih planinskih zeljastih biljaka. Sadrži labilne estarske alkaloide od kojih je najvažniji akonitin. Alkaloidi se nalaze u korenu, lišću i stablu. Akonitin je jedan od najjačih otrova. Smrtna doza za odraslog čoveka je 2-5 mg, a za pacove 0,12 mg/kg. Zbog toga su ovu biljku naši preci upotrebljavali za spravljanje otrova za strele i za trovanje zveri. Alkaloid akonitin se upotrebljavao za sintezu preparata protiv neuralgija, međutim danas se manje upotrebljava zbog velike otrovnosti i akonitina i drugih alkaloida u jediću. Simptomi trovanja su slabost, ukočenost ekstremiteta, mučnina, povraćanje, dijareja. Smrt nastaje usled prestanka disanja i rada srca.

2. Actaea spicata L. - beli gorščanik, otrovnica - Fam.Ranunculaceae
Višegodišnja biljka, visine 30-60 cm, neprijatnog mirisa. Rizom je crnosmeđe boje, stabljika je uspravna sa listovima koji su 2-3 puta troperi. Liske su jajastog oblika, dvostruko testerasto nazubljene. Cvetovi su bele boje, pri vrhu ponekad ljubičasti, sakupljeni u grozdastu cvast. Prašnika ima mnogo sa loptastim polenovim kesicama. Plod je bobica, u početku zelene boje, a kasnije postaje sjajnocrna. Raste po mezofilnim brdskim i planinskim lišćarskim, lišćarsko-četinarskim i četinarskim šumama.
Bobice otrovnice su veoma otrovne, ali su zbog neprijatnog mirisa i gorkog ukusa trovanja ovim plodovima veoma retka. Glavni otrovni sastojak ovih bobica je grupa otrova označena kao protoanemonin. Posle 5-6 pojedenih bobica mogu nastati probavni poremećaji, pad krvnog pritiska, vrtoglavice i halucinacije. Ukoliko se u organizam unese više bobica nastupa smrt usled zaustavljanja rada srca. Na koži, bobice otrovnice mogu izazvati crvenilo i plikove. Bobice su potpuno neotrovne za ptice, kojima su omiljena hrana.

3. Anemone nemorosa L.- breberina - Fam. Ranunculaceae
Višegodišnja biljka, visoka i do 30 cm. Rizom je horizontalan, žute do tamnosmeđe boje. Stabljika je uspravna. Listovi su na dugim drškama, troperi. Liske su trodelno izdeljene, po obodu nepravilno testeraste. Cvetovi su uglavnom pojedinačni na dugim drškama, bele do crvenkastoljubičaste boje. Prašnika ima mnogo, kao i tučkova (10-20). Breberina je tipična šumska zeljasta biljka. Naročito je česta u mezofilnim šumskim zajednicama. Raste u lišćarskim, lišćarsko-četinarskim i četinarskim šumama.
Breberina je otrovna biljka, jer u listovima i cvetovima sadrži jedinjenje anemonol, koje može izazvati smetnje na centralnom nervnom sistemu. Jedinjenje je nestabilno i nalazi se samo u svežim listovima i cvetovima. Sušenjem se razgrađuje na anemonin. Osušene biljke sadrže pored anemonina i glikozid hepatrilobin, anemonsku i izoanemonsku kiselinu. U narodnoj medicini breberina se najčešće uporebljava za lečenje jetre i žuči, a naročito za lečenje žutice.

4. Arum maculatum L. - kozlac - Fam. Araceae
Višegodišnja zeljasta biljka sa cilindričnim rizomom. Pri osnovi stabla nalaze se 2-3 kopljasta lista koji su dugi do 7cm. Nervatura lista je mrežasta. Lisna drška je obično duža od drške cvasti i u osnovi obrazuje lisni rukavac. Priperak (spatha) je spolja zelenkast, iznutra žućkast, a po obodu i u donjem delu je purpuran. Cvast je klip i sastoji se iz ženskih i muških cvetova, pri čemu je deo sa ženskim cvetovima 3-4 puta duži od dela sa muškim cvetovima. Plod je bobica narandžasto-crvene boje. Cveta rano, u aprilu i sreće se u šumskim zajednicama.
Kozlac je otrovna biljka i posebno opasna za decu. Bobice imaju privlačan izgled i sladunjav ukus, dok su cvetovi i klip neprijatnog mirisa na trulo meso. Pored otrovnih cvetova i bobica, otrovni su i listovi koji u početnoj fazi podsećaju na listove spanaća. Svi delovi biljke sadrže jedinjenje aroin koji izaziva toksikološke efekte, pa i smrt. Simptomi trovanja su otok usana i usta, bolovi u želucu, dijareja, nepravilan rad srca, grčevi, proširene zenice i na kraju smrt. Aroin se termičkom obradom i sušenjem razara. Rizom ove biljke u osušenom stanju ima 70% skroba pa se skuvan ili pečen koristio u ishrani vojnika za vreme ratova i nestašica hrane.

5.Caltha palustris L. - kopitac - Fam. Ranunculaceae
Višegodišnja biljka sa jakim rizomom. Stablo je obično poleglo, ređe uspravno, visoko od 15-30 cm, zelene boje mada pri osnovi obično crvenkasto, šuplje i razgranato. Prizemni listovi su na dugim drškama, okruglasto-srcolikog oblika, tamnozeleni i sjajni. Cvetovi su sjajnožute boje, sa spoljne strane zelenkasti. Plod je mešak. Plodovi su zvezdasto raspoređeni. Kopitac raste na vlažnim i zabarenim mestima i vlažnim livadama.
Kopitac je otrovna biljka gorkog i oštrog ukusa pa je stoka na paši izbegava. Sveže biljke sadrže otrovne materije čija priroda nije poznata. Kuvanjem se otrovne materije raspadaju, tako da kuvani listovi nemaju toksično dejstvo (u SAD i Nemačkoj se listovi i cvetni pupoljci koriste za pripremanje jela tako što se kuvaju 20-30 minuta uz dvostruko menjanje vode).

6. Asarum europaeum L. - kopitnjak - Fam. Aristolochiaceae
Višegodišnja vrsta do 10 cm visoka. Rizom je puzeći i granat. Stabljika je vrlo kratka. Listovi su sa dugim drškama, naspramni, po obliku bubrežasti, celi po obodu, glatki, sjajni i kožasti. Na vrhu stabljike obrazuje se cvet, spolja smeđezelene a iznutra smeđecrvene boje. Plod je čaura. Raste po mezofilnim hrastovim, bukovim i četinarskim šumama.
Svi delovi kopitnjaka su oštrog ukusa i jakog mirisa. Otrovna je za životinje i one je izbegavaju. Sadrži etarsko ulje čiji je glavni sastojak azaron. Od davnina se upotrebljavala u narodnoj medicini protiv astme, žutice i bolesti slezine i bubrega. Danas se i dalje koristi kao sredstvo za pobačaj i kao sredstvo za izlučivanje. Svaka frakcija azaronovog ulja je otrovna i štetna, a sam azaron deluje opojno, deluje na krvne sudove i širi pupilu.

7.Bryonia dioica Jacq. - divlja tikva, bljuštac - Fam. Cucurbitaceae
Višegodišnja zeljasta biljka sa debelim repastim korenom. Stablo je granato, puzeće ili se penje uz druge biljke pomoću rašljika. Listovi su široko srcasti, prstasto u pet režnjeva deljeni, sa obe strane posuti kratkim čekinjama. Cvetovi su jednopolni, zelenkastobeli, muški su složeni u grozdove, a ženski u kratke štitolike čuperke. Plod je loptasta bobica, prvo zelene boje, a kad sazri u avgustu postaje crvena. Raste kao korov po šibljaku i vlažnim šumama.
Divlja tikva je veoma otrovna biljka, pogotovo plodovi koji sadrže glikozid brionin. Smatra se da 15 bobica može uzrokovati smrtna trovanja dece, a 40-50 bobica je letalna doza za odrasle. Sok bobice može u dodiru sa kožom izazvati upalu sa crvenilom i bolnim plikovima. Simptomi trovanja jesu povraćanja, bolni i krvavi prolivi i stanje razdraženosti. Dolazi do upale bubrega, grčeva, centralne paralize i smrti usled paralize centra za disanje.

8. Chelidonium majus L. - rosopas - Fam. Papaveraceae

Višegodišnja biljka sa razgranatim korenom, visine i do 100 cm. Stabljika je uspravna i granata. Listovi su veliki, neparno perasto složeni, donji sa drškom a gornji sedeći. Cvetovi su sakupljeni u štitaste cvasti, žute su boje. Plod je mahunasta čaura. Raste oko naseljenih mesta, pored ograda, zidova, na ruševinama i pored puteva.
Svi delovi biljke bogati su otrovnim narandžasto žutim mlečnim sokom. Sok sveže biljke je ljutog i gorkog ukusa i neprijatnog mirisa. Sadrži različite alkaloide kao što su helidonin, homohelidonin i drugi. Helidonin deluje slično morfinu i sa uspehom se koristi kod grča pilorusa i bronhija, delujući na glatku muskulaturu. U narodnoj medicini upotrebljava se u lečenju žutice, bolesti jetre, kao purgativ i diuretik, a spolja se svež sok upotrebljava za uklanjanje bradavica. Čitava biljka je vrlo toksična za sve vrste sisara. Simptomi trovanja su paraliza kičme, usporavanje pulsa, paraliza nervnog sistema i mišića. Takođe izaziva grčeve, proliv i može dovesti do smrti.

9. Clematis vitalba L. - pavit - Fam. Ranunculaceae
Pavit je višegodišnja lijana sa dobro razvijenim rizomom. Stablo je prečnika do 3 cm, penje se i obavija oko drugih biljaka. Listovi su sa lisnim drškama neparno perasto složeni, naspramno raspoređeni. Liske su duguljasto jajaste ili srcaste. Cvetovi su na dugačkim drškama sa 4-5 listića cvetnog omotača, koji su duguljasti, beličasti, sa obe strane obrasli belim svilenkastim dlakama. Plod je orašica, duguljasta, obrasla dlakama. Pavit raste pored puteva, po živim ogradama i u šumskim zajednicama.
Otrovna je cela biljka, sadrži otrovnu supstancu protoanemonin. Na koži izaziva plikove i rane. Ispoljava jako baktericidno i fungicidno delovanje. Nekada se upotrebljavala za lečenje različitih bolesti ali je često bila uzrok teških trovanja.

10. Convallaria majalis L. - đurđevak - Fam. Asparagaceae
Đurđevak je višegodišnja biljka sa tankim puzećim rizomom, visoka 10-20 cm. Obrazuje donje listove koji ubrzo izumiru. Svake godine javljaju se po dva lista eliptičnog oblika sa dugačkom lisnom drškom. Cvetna stabljika je bezlisna i na vrhu nosi grozdastu cvast sastavljenu od 5 do 10 cvetova koji vise. Perigon je loptasto-zvonast, snežnobele boje. Plod je bobica crvenkaste boje. Đurđevak cveta u maju i junu, raste u svetlim listopadnim i četinarskim šumama, u šikarama i brdskim livadama.
Bobice kao i svi ostali delovi biljke su otrovni, jer sadrže heterozide koji deluju na rad srca. Najvažniji heterozid je konvalatoksin. Primenjuje se kao kardiotonik. U slučaju trovanja, a javlja se naročito kod dece usled nepažljivog branja i zamene za jagode, javljaju se sledeći simptomi: nesvestica, povraćanje, proliv, smetnje vida, poremećaji u radu srca i mišićni grčevi.

11. Colutea arborescens L. - pucalina - Fam. Fabaceae
Žbun visok 2-3 m, jako razgranat. Grane su uspravne zelene do sivozelene. Listovi su neparno perasto složeni dugi i do 15 cm. Svaki list ima 3-6 pari eliptičnih listića sa kratkom bodljom. Cvetovi su krupni, zvonasti, dugi oko 2 cm, žute boje, sakupljeni u grozdaste, rastresite cvasti. Plod je mahuna sa dugačkom drškom. Raste u svetlim hrastovim šumama, u šibljacima i na kamenjarima.
Lišće, mahune i semenke su otrovni. Međutim i pored neprijatnog i gorkog ukusa, lišće pucaline ovce i koze rado brste. Smatra se da cela biljka sadrži citizin, ali su mišljenja podeljena. Upotrebljava se u narodnoj medicini kao diuretik i laksans (ima jako purgativno dejstvo).

12. Corydalis cava (L.) Schw. et Koerte - mlađa, kokočica - Fam. Fumariaceae
Višegodišnja biljka visine 10-35 cm. Podzemne krtole su loptaste i šuplje. Stabljika je uspravna zelena ili crvenomrka. Na stabljici se nalaze dva lista koji su dvočlani, goli, sivozeleni, na lisnim drškama. Cvetovi su crveni, crvenoljubičasti, bledožuti ili beli, mirišljavi sa dugom ostrugom. Sakupljeni su u uspravnu, nerazgranatu grozdastu cvast. Plod je višesemena čaura. Raste u mešovitim listopadnim šumama brdskog i planinskog regiona, a javlja se i pored ograda, po vinogradima i parkovima.
Svi delovi mlađe su otrovni. Sadrže alkaloide među kojima su najvažniji koridalin, bulbokapnin i korituberin. U narodnoj medicini ova biljka se koristi za umirenje ili kao sredstvo protiv glista u intestinalnom traktu. Kao posledica toksičnog delovanja pojavljuje se umor, dijareja i drhtanje.

13. Genista tinctoria L. - žutilica - Fam. Fabaceae
Polužbun visine od 30-60 cm, ponekad i do150 cm. Glavni koren je snažno razvijen. Drveni deo stabla je kratak, razgranat, grane su dugačke, svetlozelene, gole ili pokrivene priljubljenim dlakama. Grane se završavaju cvastima. Listovi su naizmenično raspoređeni, skoro sedeći, eliptični ili lancetasti i na vrhu šiljati. Leptirasti cvetovi su zlatnožute boje i sakupljeni su u guste grozdaste ili metličaste cvasti. Plod je mahuna linearno izdužena. Raste na peskovitoj podlozi po suvim livadama, u hrastovim i borovim šumama.
Vršni delovi biljke u cvetu, odnosno lišće i cvasti su otrovni jer sadrže alkaloide citizin, metilcitizin, genistein i drugo. Citizin deluje poput nikotina na centralni i periferni nervni sistem i na peristaltiku, a u velikim količinama izaziva i smrt. U narodnoj medicini se upotrebljava kao diuretik i laksans. Klinička ispitivanja koja su izvršena u bivšem SSSR pokazala su da ova biljka stimuliše funkciju štitne žlezde i izaziva jako vazokonstriktorno delovanje.

14. Hedera helix L. - bršljan - Fam. Araliaceae
Drvenasta lijana koja se penje uz vertikalnu podlogu ili puzi po zemlji. Može dostići visinu i do 30 m i prečnik stabla do 15 cm. Penje se pomoću vazdušnih korenova. Listovi su spiralno raspoređeni, kožasti, sa lica tamnozeleni, sjajni, sa naličja žućkastozeleni. Liska je različitog oblika, okruglastojajasta, rombična ili režnjevita, prstasto urezana. Cvetovi su zelenkaste boje, sakupljeni u štitaste cvasti. Plod je bobica plavičastocrne boje sa 2-3 semenke. Bršljan raste u nizijskim, brdskim i planinskim predelima u hrastovim, bukovim i jelovim šumama.
Cela biljka je toksična jer sadrži saponinska jedinjenja od kojih je najvažniji hederin. Hederin u malim količinama širi, a u većim skuplja krvne sudove i usporava rad srca. U narodnoj medicini se upotrebljava za lečenje žuči, za lakše iskašljavanje, protiv katara pluća, žutice, hipertenzije i dr. Listovi su gorkog, gadnog i oporog ukusa, a ukoliko dođe do trovanja potrebno je hitno izazvati povraćanje i ispiranje želuca.

15. Lolium temulenthum L. - ljulj - Fam. Poaceae
Jednogodišnja biljka, visoka 30-80 cm, zelene ili plavičastozelene boje. Stablo je debelo i kruto, uspravno ili ponekad kolenasto savijeno. Listovi odozgo malo hrapavi, a odozdo glatki. Klasići su do 2 cm dugi, rastresiti i sakupljeni u složeni klas. Donja plevica je sa osjem. Raste na suvim livadama, na ruderalnim mestima, pored puteva i kao korov u žitima.
Zbog svog specifičnog delovanja ova biljka se naziva i pijani ljulj. U vršnim delovima stabla ima alkaloide od kojih je najvažniji temulentin (temulin). Do nastanka temulina dolazi usled delovanja neke gljivice, koja se nalazi u simbiozi sa ljuljem i razvija se u semenu. Zrna bez gljivice nisu otrovna. U slučaju unošenja većih količina u organizam životinja dolazi do iritacije intestinalnog trakta, dijareje, nervnih oštećenja, gubitka svesti, pa i do smrti. Trovanja su opasna za domaće životinje koje izlaze na pašnjake na kojima je u većem stepenu prisutan ljulj. Svojevremeno je dolazilo do trovanja ljudi ako su koristili hleb od brašna u kojem je bilo i zrna ljulja.

16. Lonicera xylosteum L. - crveno pasje grožđe - Fam. Caprifoliaceae
Listopadni uspravni žbun, visok od 1-2 m. Kora na granama je siva ili mrkosiva, dok su mladi izdanci zeleni ili crvenkasti. Listovi su na kratkim lisnim drškama, široko eliptični do okrugli, na vrhu zašiljeni, celog oboda, obično obrasli gustim dlakama. U pazuhu listova obrazuju se po dva cveta. Krunični listići su u početku bele boje, kasnije postaju bledožuti. Plod je bobica, svetlocrvene boje koja sazreva u julu ili avgustu. Najčešće se javlja u mezofilnim šumama od brdskog do planinskog regiona.
Crveno pasje grožđe je otrovna biljka čiji su plodovi neprijatnog i gorkog ukusa, privlačnog izgleda (podsećaju na ribizle). Zabeležena su teška trovanja dece na izletištima i boravcima u prirodi, a bilo je i smrtnih ishoda trovanja ovom biljkom. Toksično svojstvo ispoljava glikozid ksilostein, koji je najviše zastupljen u plodovima. Simptomi trovanja su jaki bolovi u stomaku, krvavi prolivi, crvenilo u licu, proširene zenice, nepravilan puls i smetnje u disanju, kolaps i na kraju smrt. Plodovi su otrovni i za životinje.

17. Paris quadrifolia L. - petrov krst - Fam. Asparagaceae
Višegodišnja biljka sa dugačkim puzećim rizomom. Stablo nije razgranato, visoko je 10-40 cm pri osnovi s jednim donjim listom podeljenim na dva dela. Na stablu ima obično 4 lista koji su eliptičnolancetasti i pršljenasto raspoređeni. Na biljci se na dugoj dršci obrazuje samo jedan cvet. Cvetni omotač je izgrađen od 8-10 listića koji su postavljeni u dva kruga. Spoljašnji krug je svetlozelene, a unutrašnji žućkastozelene boje. Plod je bobica, veličine ploda trešnje, plavkaste boje. Petrov krst raste na humusnim zemljištima, u nešto svežijim listopadnim šumama, čak i na vlažnim stenama.
Bobice petrovog krsta su veoma otrovne, neugodnog i bljutavo-slatkog ukusa. Cela biljka je odvratnog mirisa i sadrži dva saponina paristifnin i paridin. Ovi saponini su toliko otrovni da svega 2-3 pojedene bobice mogu dovesti do letalnog ishoda kod dece. Simptomi trovanja su želudačni grčevi, povraćanje i prolivi, suženje zenica, glavobolja, nesvestica i poremećaj rada srca.

18. Solanum dulcamara L. - razvodnik - Fam. Solanaceae
Razvodnik je polužbunasta vrsta, najčešće raste kao povijuša. Stablo je razgranato i obično se obavija oko drugih biljaka ili predmeta. Može dostići dužinu i do 3 m. Listovi su različitog oblika, najčešće jajasti ili jajasto-lancetasti, na lisnim drškama. Cvetovi su sakupljeni u cimozne povijene metličaste cvasti. Krunični listići su ljubičaste boje, ređe bele ili roze. Plod je bobica jajolikog ili elipsoidnog oblika, crvene boje. Često je rasprostranjena u vlažnom žbunju, ritskim šumama, na rečnim obalama, nasipima, pored puteva i ograda.
Otrovna je cela biljka, pogotovo plodovi koji sadrže otrovne alkaloide i saponine. Glavna toksična supstanca je alkaloid solanin. Solanin je glikoalkaloid koji hidrolizom daje nekoliko alkaloida. Zabeležena su trovanja ovaca, krava, svinja, kokoški i ćurki, ali i smrtna trovanja dece koja su pojela nekoliko bobica. Simptomi trovanja su: pečenje u grlu, muka, povraćanje, bol u želucu, jaki prolivi, nesvestica, usporen puls, grčevi, halucinacije, poremećaji u disanju i radu srca. Smrt nastupa usled paralize respiracije. U narodnoj medicini se koristi kao sredstvo za lečenje reume, kožnih bolesti, bolesti pluća i astme.